Opet gluho doba, a ja ‘vako umorna ne merem zaspati. Evo službeno obećavam sebi da ubuduće prije jedan idem spavati, a vi mi ne dajte lagati. I pošto u ovo gluho doba nisam sposobna da ni o čem pametno mislim, kamo li da radim vraćaju mi se nešto slike iz prošlosti i pošto ja ne volim sjećanja a sposobnost maštanja sam odavno izgubila odlučila sam da pišem.  Dosad mi je uspjevalo da se smirim i poslije toga lakše zaspem. Nego da ja bar o nečem pametnu mislim, nego  o svojim bivšim, a sad da li su ljubavi:p Bilo je tih nekih udvaranja, ali kao i svaka žena računam samo ove ozbiljne 😛

Moja prva ozbiljnija zaljubljenost je bila pred kraj prvog gimnazije. Mislim da me  to stanje držalo dvije  godine. Ja balavica prvi srednje, on onaj jedan od frajera glumaca,  još maturant. Nakon nekoliko mjeseci sretnemo se mi na jednoj svadbi, odmah isto veče prohodamo i raskinemo, ali i dalje nije rekordni raskid  🙂  Otišli mi malo prošetati vani, krenuo on mene uzeti za ruku i ja mu fino kažem da nemam namjeru da se ikad uzmem za ruku sa muškarcem prije braka, kamo li šta više. Rekao mi je kako ne živimo više u kamenom dobu i da to nije normalno. Mislim da je čak bio malo popio tu noć. Danas, on je vehabija i ne rukuje se sa ženama, oženjen sa curom sa kojom je hodao tri godine poslije mene, uspio završiti magistarski u Austriji i ostao tu živjeti. Zbog odluke da ode u vehabije, otac ga se odrekao. A ja sam nakon njega shvatila koliko je dodir važan, ne zbog toga što mi je ono rekao, jer to nije poljuljalo moja ubjeđenja, već mi se nije bio dopadao način na koji se ljubi. Nakon što smo raskinuli, ostali smo u kontaktu kao prijatelji.  On je studirao u Grazu i dolazio povremeno jer je imao drugu curu.  U međuvremnu nakon toga mi je umro otac i ja sam shvatila koliko je život kratak i da nikad ne znaš kad ti je kraj i shvatila sam da zbog nepredvidljivosti života ne treba odlagati stvari koje želiš za sutra koje možda neće doći, pa sam tako donijela odluku da ću se poljubiti, ali ne bilo sa kim, već sa osobom u koju sam zaljubljena. Poslije nekog period smo  opet prohodali i kad smo se poljubili jednostavno znala sam da to nije to. Poslije toga me često zvao iz Graza i vidjeli par puta. Počela sam primjećivati veći interes sa njegove strane, a ja  odjednom se više nisam mogla zamisliti uz njega, nakon čega sam ubrzo i raskinula.

Drugi momak je jedan od momaka za kojim moje sestre i dalje žale što se nismo realizovali kao par, eto toliko smo izgledali skladno, a neki su na prvu znali pitati jesmo li brat i sestra. Kad opisujem momka kakvog želim i dan danas, fizički i psihički e pa on je to sve. Savršen,ali..nije postojala hemija s moje strane. Nakon par mjeseci sa mojim basnoslovnim raskidom iz prve priče, kažem ja prijateljici kakvog momka želim i eto njega. Nije mu smetalo ni moje pravilo o intimnosti. Tad je bio maturant a ja drugi srednji. Nakon tri mjeseca i on ode u muške prijatelje.  Da bi  nakon toga opet prohodali . I ovaj put je trajalo tri mjeseca, ali tad ja sam već bila četvrti gimnazije, a on student prava. Došao je sa busom u 15:00, čekala sam ga na stanici. Išao je prema meni i samo počeo gristi  sendvić, rekao je da nije stigao jesti od jutros, zbog ispita, šta li je već. Kad sam mu rekla onu slavnu  moramo razgovarati, prestao je jesti i rekao da je znao  da nešto nije uredu i dodao da nije više gladan i bacio sendvic u kantu za smeće.  Nisam pretpostavila da će mu biti toliko teško i tad sam osjetila neki teret da mi se  spustio u grudi i dan danas od svih mojih raskida, najviše me pogodio ovaj sa osobom za koju  nisam osjećala nešto više. Tek kasnije sam skontala da je bilo bezobzirno od mene što nisam sačekala da jede. Pošto sam ostala sa njim u finim odnosima i kad sam počela studirati u istom gradu znali smo otići ponekad na kafu da bi me opet nakon dvije godine pitao da se pomirimo. Mi na kafi, a na prozor od kafica nam kuca njegova najbolja prijateljica, sadašnja mu žena,  koja je zaljubljena u njega vec duze vrijeme. Kažem ja njemu, kako mi je ona najljepša cura na pravu i da prohoda sa njom.