Vraćajući se večeras kući iz čaršije nešto razmišljam o današnjim izlascima i udvaranjima između momaka i cura i kako se to sve ofucalo. Pošto me nije bilo dugo u svojoj čaršiji, a kako imam različite grupice društva i pošto sam ograničena vremenom dok se samo pozdravim sa bitnijim ljudima meni haman noć prođe. Naravno da me moji hajkaju zbog toga, a one što ne stignem pozdraviti pošalju sms kako dižem glavu. Iako ovi izlasci nisu blizu onih kakve bih željela da jesu, štaviše sve gori postaju meni opet bude lijepo sa društvom jer se trudim ne biti samo dekoracija u lokalu. Uglavnom većinu vremena pričam glupost pa se tako otvori hajka i ponekad kad ubacim temu muško-ženskih odnosa probudi i žalopojka. Obično se muškarci žale na žene, a cure na momke. I jedni i drugi kukaju, a skoro pa niko se ne trudi promijeniti svoj pristup. To se sve svelo na neko gledanje i kad dođeš kući dočeka te par poruka i novih zahtjeva za prijateljstvom na FB. Mada i da je drugačije, očekivati da ćeš izlaskom upoznati čovjeka svog života je bezz pristup, zato se bolje okaniti očekivanja i fokusirati na ljude sa kojim si. Ustvari, koliko su ispunjeni izlasci najviše zavisi od društva.Pri tom opet ne uzimam ovdje u obzir kad se napiješ, isplešeš ili zabriješ sa nekim, nego baš mislim na atmosferu u globalu koja vlada među mladima.

Ne volim extreme niti sa jedne niti druge strane. Koliko god volim ostati subotu večer u pidžami uz dobar film, hranu, knjigu, isto toliko volim i večernje izlaske. Priznajem da sa godinama počneš stvari posmatrati drugačije ali ima i do vremena u kojem živiš. Sad ću zvučati kao moja nene, kad kaže sve je to zbog serija. Ja ću samo reći da je to opet najviše do facebooka ili interneta. Ljudi su počeli previše nezadovoljstvo i prazninu u stvarnom životu popunjavati virtuelnim svijetom. Pa recimo između ostalog, muškarci nedostatak hrabrost i višak kompleksa lakše kontrolišu u virtuelnom svijetu gdje im još više otežava činjenica da naizgled imaju i prevelik izbor, zbog čega se rijetko kad zaista potrude oko jedne djevojke. Dok svaka žena s druge strane želi da bude ona ta, njegova posebna. Ista stvar je i sa ženama. Mada se danas zna i zaboraviti činjenica da u konačnici su ipak žene te koje biraju. Ako se ti ne potrudiš oko žene,čak i svoje , hoće „komšija“. Druga negativna stvar je što tu najviše dolazi do izražaja materijalni status i izgled. Žene se najčešće porede sa drugim ženama, muškarci sa drugim muškarcima, što povećava komplekse mladih i nezadovoljstvo te na kraju malo ko voli i prihvata sebe onakvog kakav jest.
Mogla bih i ja kukati zašto je to tako, spominjati neka prošla vremena ili previše uzdati u neizvjesnu budućnost, ali naučila sam živjeti u sadašnjosti. Napravim presjek stanja, vidim šta mi se nudi, upitam sebe šta neću i od svega uzmem ono što mi se sviđa. Najlakše preživaljavaju oni koji se prilagode. Otpor je uzaludan. Mislim sva ta moja razmišljanja su trajala dok nisam došla kući, presvukla, skinula šminku i u noć večerala zelenu salatu sa nekim prženim mesom i mix sosom od majoneze, ajvara i kečepa i neizostavnog bibera i vegete za umakanje sa strane..Naravno, da sam odmah poslije toga javila prijateljici da ću sa njom na aerobik, kao da to neutrališem, ipak sam još na tržištu slobodnih cura.:P Mada, imam neku teoriju da je punooo važnije da žena drži do sebe u braku i sa godinama nego kad je mlada.