Jedna od nekih podjela kod ljudi jeste na one koji više uzivaju davati, na one koje vise uzivaju primati i na one koji uzivaju i jedno i drugo. E sad ova podjela bi se mogla odnositi na sve i svašta ali eto u ovom slučaju pisaću o darivanju poklona. Pošto mi je ubrzo rođendan i neki nisu sigurni da će me vidjeti za rođendan a i nasamo, jer znaju ako smo se vidjeli na kafi da su prekriženi sa spiska odabranih i da su jako male šanse da se vidimo opet, tako bom oni odmah počeli davati poklone. Iako sam više od onih koji vole poklanjati, ipak daleko od toga da ne volim kad i meni neko nešto pokloni, ali to kod mene mora imati svoju mjeru. Imala sam sa nekima i finih svađa oko toga.

Ej, ja idem ljudima da olakšam a oni meni kako sam izbirljiva i teška. Znači na pare i nakit kao poklon sam alergična. Kontam, ako me ljudi poznaju očekujem da će to procijeniti i bez naglašavanja. Što se tiče nakita, rijetko šta podnosim na sebi, i rijetko ga rado nosim. A pare kao poklon najlakše primim od matere jer je tako za nju lakše, dok drugi se ne mogu baš tako lako sa tim izvući. Tako jedne prilike dobar prijatelj za rođendan mi poklonio kovertu i u njoj bankovna kartica na moje ime sa ceduljicom, kao da sebi nešto kupim za 100 KM. Ja se naravno odmah vratim par koraka unazad i vratim mu tu kovertu i kažem tu fino da me poznaje znao bi koliku je grešku uradio. Počeo se on pravdati kako mu je to bilo najlakše, s obzirom da radi u banci ali pošto se nismo uspjeli dogovoriti ko je koga tu više uvrijedio nismo pričali više od pola godine. Kako smo zbog nekih zajedničkih projekata  bili prinuđeni više viđati, a i nismo se poznavali relativno dugo, nekako smo pregrmili i taj momenat, a on me poslije toliko upoznao da je shvatio čak i moju najslabiju tačku, pa me sad za rođendane a i povremeno mimo njih vodi na janjetinu.:) Naravno, najbolja prijateljica ne bi bila najbolja da to nije odmah procijenila tako da ona nikad nije fulala sa poklonima. Dok najbolji prijatelj je imao zadnji put ulet 2u1. Znači nas tridesetak u lokalu, navalili oni da otvaram poklone i kad je došao red na njegov poklon, meni se odsjekle noge. Pored cvijeća, mala kesica i unutra kutijica za nakit i to one kao za prsten. Dok sam otvarala kutijicu, u glavi sam sebi ponavljala, ma nemoguće previše je on inteligentan da to uradi.Ujedno to mi je jedan i od najdražih poklona te i dan danas pogled na taj usb mi može izmamiti osmijeh i popraviti dan. Prvo jer je to najljepši i najslađi usb koji sam dosad vidjela, a i podsjeca me na nekadašnje bombonjere što je did rah.donosio iz Njemačke. :)Drugo, zbog načina na koji sam ga dobila. Još na njemu došlo hrpa posebno odabranih rock pjesama. Treći poklon oko kojeg sam se raspravljala jest večerašnji. Neka skupa narukvica od jedne prijateljice. Prvo što ja to rijetko nosim, drugo što automatski imam osjecaj da joj moram kupiti nešto u istoj vrijednosti, što dovodi do prelijevanje vode iz jednog suda u drugi, tj. da smo mogle i same sebi to kupiti. Dobro i ona me ne poznaje dugo ali upozorila sam je da ne bi ubuduće pravila takve greške. Rekla sam im fino da su za mene najvrijedniji pokloni oni što se ne mogu kupiti novcem, a to je njihovo vrijeme i prisustvo i usput dodala da se ne bih naljutila ako bi mi iduće godine organizovali karaoke party umjesto poklona. 😛

PS: Krajiškinja, da znaš da je i tvoj poklon ušao na spisak omiljenih. <3