Kao mlađa nisam znala šta želim u životu i bila sam otvorena za sve opcije, pa sam se tako jedno vrijeme bavila i javnim životom, na neki način. Iako su to bile sića tri predsjedničke funkcije,svaki mjesec iskakanje u medijima,(ne)potrebna pozdravljanja i sastanci su mi toliko naprezali duh i ostavljali malo vremena za konkretan rad da sam nakon par godina shvatila da su te neke funkcije posebno vezane uz javni život stvar od koje ću ubuduće bježati kao ovca od noža. Samim tim su i razna potencijalna stranačka lobiranja mene u tom pravcu dodatno bila unaprijed osuđena na propast.

Poslije tog sam govorila da želim biti domaćica i život u skladu sa prirodom. Međutim, kako već više od godinu dana živim kod sestre koja ima troje male djece, odlučila sam da je za ženu idealno biti domaćica na pola radnog vremena da bi imala potrebnu sreću, mir i zadovoljstvo. Danas sam to sebi utvrdila.

Pošto je bio prvi maj i mamin rođendan imala sam ulogu glavne domaćice pri jednom od naših familijarnih druženja. Naravno kao najmlađe žeMsko u kući dosad sam uglavnom bila asistent. Ove godine me zeznuše preostale dvije sekice,jer osim što su se izvukle od glavnog posla tu su i dva nova čoeka u famEliji. Buduću snahu ne računam,jer već postaje stalni inventar pri okupljanjima. Iskupilo se tu još nekoliko dragih familija. Iako ovaj praznik nisu mogli doći u Bosnu, mamin najveći izvor radosti, njeno troje unčadi, odavno je nisam vidjela da se više smije..

Kad sam sve rastjerala i ostala sama u kući, poslala sam poruku da odgađam izlazak u čaršiju, i prije nego što sam odspavala jedan san u glavi sam zadovoljno prekrižila jednu želju sa svog spiska.

https://www.youtube.com/watch?v=afRkoKRIcIo