Pošto sam toliko umorna da mi se neda nešto pametno raditi, ja tad radim nešto po svom ćeifu, čitam ili evo odnedavno pišem..

Sinoć sam spavala samo 3 sata, radila cijeli dan tako da je nepotrebno posebno naglasiti koliko sam umorna, ali bez obzira to me neće specijalno omesti da ne izađem večeras u disko. U ovoj dijaspori mi se sviđa što se izlazi tek od ponoći. Tako da već pomalo dolazim do sebe. A kako i ne bi kad živiš u stanu sa malom djecom. Koliko god bila umorna kad ugledam malu bebu od sestre kako mi sa vrata trči, širi ruke i smije a sreća mu u očima…

Kad ga zagrlim ama sve k’o rukom mi bude odneseno i stres i umor, a i tuga kad je ima :p. To je prosto nevjerovatno.  Čak dobijem energiju da se igram sa njim i što duže vrijeme provedem sa njim sve se bolje osjecam. Ja sestrim kažem da je on moj čistač energije. Ona kaže da sam luda. 🙂 To dijete se malo i previše vezalo za mene. Ej, to kad plače ja samo mu šapnem ćuti,ćuti i on ućuti 😀 a omiljena poza za spavanje mu je na mojim grudima. I otkad tu spava tačno znam gdje mi je srce. Ja ga gladim po kosi i kad osjetim ledeno čelo znam da je zaspao. Ja ga premjestim kraj sebe,  al’ to kad se prene opet se vrati na svoje mjesto i tako vazda. A osjećaj kad on zaspe na grudima je jedan od najljepših osjećaja koji sam ikad doživjela. Mislim da je to najveći stupanj nirvane.

Odoh sad bebija vratiti u krevetić, a tetka bom ode u disko 😀