Maloprije me nazvala moja prijateljica austrijanka.  Pošto zna kakvim sam se poslom bavila u Bosni pita da li bi joj mogla obezbijediti 2-3 sedmice posla u Bosni, da bude koliko toliko plaćeno jer ipak  njoj glavni cilj odlaska u Bosnu bi bio da savlada bosanski. Odmah sam živnula jer odavno nisam nešto organizovala. Treba mi samo reći i ja se odmah zadam 🙂 Naravno, odmah nakon razgovora sa njom iste minute sam se čula sa prijateljem da provjeri sa direktorom što drži školu stranih jezika kod nas da li bi mogao napraviti kakav intenzivni kurs njemačkog jezika za nju, a ja bih vidjela ostalo, smještaj i ekipu. Mislim da bi to bio kod nas pun pogodak, s obzirom da postoji velika potraznja za kursevima njemačkog, a oni što već dosad to rade su osrednji  ili loši. Ne sumnjam da ona to ne bi odradila kako treba  jer  se ovdje profesionalno bavi sa tim već duži niz godina. tj.daje časove privatno iz njemačkog i drugih predmeta.  Taj ili neki drugi centar dobije kvalitetnog profesora, ona iskustvo u Bosni i svi sretni.  A ako bi je još ko dočekao,nek se javi 🙂

Ona inače ima 43 godine, a ja koja vrlo dobro procijenjujem godine sam joj dala kasne dvadesete, početak tridesetih.  Slobodna je, uporna, kako i nije kad još uvijek u potrazi za pravom ljubavi. Kaže da joj nađem kakvog dečka, pa ako ima koji slobodan nek se javi 🙂

Nas dvije kad smo se prvi put upoznale, preko jednog programa na Uniju studybudy, ona odmah nakon 10 minuta rekla da bi radije nekog drugog jer joj djelujem mlado( čitaj neozbiljno, sigurno što nisam imala teke ko ona 🙂 ) pa me pitala da joj preporučim nekog.. Pošto ovdje nema puno naših, a i one koji poznajem nisu u tom fazonu, reko’ žalim osuđena si na mene, ako paše-paše. Ja se mislila ko će sa ovom na kraj, ostavila sam jednu sličnu u Bosni, al haj reko’ šta me briga neću sklapati prijateljstvo. Nije prošlo mnogo, ustvari već smo naredne sedmice izašle zajedno 3x i svaki put ostanemo minimalno 3h. Ne pričamo puno na bosanskom, jer ima problem kao i ja na početku sa njemačkim, previše se trudi pa kaže da je iscrpi tako da 85% pričamo na njemačkom. Meni baš pozitivno što neko želi da nauči bosanski, ja je pitala za razlog, veli zbog Urlaub-a..Jes šiš, znala sam ja odmah da je neki naš bio uzrok. Kasnije mi priznala, ustvari nema šta nije. Nas dvije pravo fine prijateljice postale. Nekad ako se ne stignemo vidjeti te sedmice zna me nazvati na mobitel i pričamo po 2h.  Uglavnom, radujem se njenoj posjeti Bosni i nadam se da će se sretno zaljubiti tamo 🙂

Jeste li kad čuli za psa zeljova. E pa ja nisam do srednje. Moja ti je nene imala tad naviku reći bratu “gdje si se nadigo samo hodati ko kakvo kasapsko pašče”  ili “isti si onaj pas zeljov”  i meni se tad nešto dojmio taj izraz i jedva sam čekala priliku da ga upotrijebim negdje. I tako vozimo se mi autobusom u Tursku na ekskurziju i meni bi u putu malo podosadno a još dvije cure iza mene mi počele ići na živce svojom pričom. Mislim ta jedna nije bilo živa roba a da mu nije išla na živce. Koliko je to dizalo nos u nebesa, tačno bi insan pomislio da će ostati ‘nako ukočena i zakrivljena. Šteta cura bila pametna, đak generacije u gimnaziji, sve petice ali osjećao se malo nedostatak te emotivne inteligencije.  Nisam ja nju nikad plaho doživljavala dok nije sjela tu iza mene.  Krenulo to sa nekom glupom pričom kako su one viša klasa, prije nekoliko sedmica to sebe samoprozvalo elitom i kad god dođe u naš razred kod te druge što sjedi sa njom, krenu one tako. Inače, te podjele na seosku i gradsku djecu se posebno kod nas osjecaju, ko kad ljudi nemaju pametnija posla. Nije sad da to meni nešto posebno smeta, više mi zasmeta kad se ljudi stide svog porijekla.  Ti su kompleksaši gori i opasniji od ovih prvih što su rođeni u centru pa misle da su zbog toga nadljudi. Pravo da vam kažem više je meni bilo podosadno i ja šta ću okrenem se ovim dvijema i reko’ mogu li vam ispričati jednu priču  i vjerujte mi da se tačno ne sjećam šta sam im sve napričala, sjećam se da sam spominjala neku borbu elite i zeljova i da su elitisti bili negativci a zeljovi pozitiva. Uglavnom, nakon te priče one su se počele zvati zeljovima. I to kad mene ugleda satra se  mašući i viče heeeej, mi smo zeljovi a osmijeh im od uha do uha.

Danas cijeli dan bježim od knjige ko ovca od noža.