Ima tih ljudi koje su roditelji previše štitili kao djecu da su ih kasnije učinili nesposobnim da zaštitite sami sebe..
Ima tih ljudi koji su toliko nesigurni u sebe da uporno imaju potrebu da dokazuju drugima da nisu..
Ima tih ljudi koji toliko otvorenog srca ulaze među ljude, da ga poslije sakriju i od sebe…
Ima tih ljudi koji pokušavaju zaštiti sebe da ih ne unište drugi, doveli se do najvećeg nivoa samodestrukcije…
Ima tih ljudi koji pokušavajući pobjeći od ljubavi da ne budu povrijeđeni, zaboravili usput i da vole sebe…
Ima tih ljudi koji pokušavaju nanijeti bol sebi tako što ga nanose drugima…
Ima tih ljudi koji povjeruju da u njima postoji ljudskost tek kad kad se pogledaju tvojim očima…
Ima tih ljudi koji su odavno odustali od sebe i prije nego što su drugi ljudi digli ruke od njih..
..” Gospodaru moj, Kad ja zaboravim tebe, Nemoj ti zaboraviti mene”..
Ova dova se ne izgovara samo riječima već i srcima pomalo za nas, a više za sve one izgubljene i emotivno oštećene kojima samo On može pomoći..
.
E ovaj ti je post sam’ taki, aferim! 🙂
Ja ih sve volim, kaj svoju djecu 😀 Ajd nek sam ti potrefila šta po ćeifu 🙂
Jako zanimljiv način poimanja stvari. Ako se smijem usuditi, naravno, koja tačka se odnosi na tebe? (:
Mislila sam na blisku osobu iz svog života dok sam to pisala, onako kako je vidim trenutno . Ne vidim sebe u navedenom, možda u 3 i 5 nekad, ali sad sam u miru sa sobom i svijetom…