8. mart se ne slavi, on se živi.

Kako reče jedna danas, 8. mart se ne slavi, on se živi.  Mogla bih da hejtam hejtere ovog dana, još više one koji su pretvorili ovaj praznik u komercijalu, ali kako ja rijetko šta hejtam zbog moje mi nirvane,  svakom njegov nemir.  Tako da me to plaho nešto ne dotiče. Osim što se pitam što neki muslimani rade posebne hutbe kako ovo nije muslimanski praznik i kako ga ne treba slaviti. U jednu ruku to razumijem, jer slavljenje kod nekih naših muslimana podrazumijeva  alkohol.  Ali, ako takav čovjek voli da popije, ne spriječi njega ni ulemin proglas, a onaj koji je odlučio da ne pije, njemu isto ne treba. Ali ako je samo zato što je svjetovni a ne muslimanski praznik pa ga treba negirati to mi se već ne sviđa. Ali, koga briga šta se meni sviđa ili ne. Ja znam da zahvaljujući tamo nekim ženama koje su se borile zbog jako loših radnih uvjeta i niskih plaća imam danas bolje uvjete za život.   Ne razumijem kako pojedinim  ženama muslimankama koje su svjesne da u Bosni nije na snazi šerijat već da žive i rade po svjetovnim zakonima i  imaju mogućnost da doprinesu kućnom budžetu zahvaljujuci  upravo tim određenim ženama imaju nešto protiv 8 marta.

Ne kažem da sam ja to nešto specijalno obilježila.  Jest da sam danas napravila Švarcvald tortu, ali to je bilo jer je danas nedjelja. Da nisam dobila par čestitiki u inboxu, ne bih znala ni koji je datum. Ali, to je već drugi par opanaka. Rijetko kad i znam.  Međutim, drago mi je da postoji ovaj dan i simbolično.

Drago mi je jer znam šta znači živjeti, kretati se i raditi u muškom svijetu.  Ne mislim da je teško zaslužiti poštovanje kao žena.  Lično nisam se nikad osjetila ugroženom od nekog muškarca. Mada je to djelom do mog stava, pa su me i najveći krkani poštovali kao damu. Govorim u poslovnom kontekstu.  Kad želim da me tretiraju kao čovjeka prije svega, pa tek onda kao ženu.   Međutim, u tom svijetu žena opet može da uspije s tim što je svaki njen naredni korak borba, ali jake žene to neće slomiti već će im biti motivacija da budu svaki put još bolje od same sebe.

https://www.youtube.com/watch?v=gb-B3lsgEfA

Meni kažu da sam previše samokritična ali opet u cijeloj toj priči, pošto sam žena meni  više smeta njihovo ponašanje . Smeta mi  što često gube identitet u prisustvu muškarca, što se  ne znaju međusobno solidarisati i poštovati kao muškarci i dr. nego to odmah kao zavlada cijelim teritorijem i osjeća se ugroženom od druge žene. Ma ima tog još, ali ipak je dan žena, pa cu biti blaga. 😛 Uglavnom većina žena dobije tretman kakav zaslužuje.  Žao mi je samo onih žena što proživljavaju psihičko ugnjetavanje a i dalje se nadaju da će ih neka viša sila izbaviti od tog i još gore  pozivaju se na tuđi moral i savjest.  Dobro, morala sam i sama to preživjeti da bih shvatila da mi je dovoljan  moj razum da postavim sebe i druge na mjesto koje sljeduje.  Tako da danas ako primjetim da neka osoba nije u stanju pokazati poštovanje, ja bih ga direktno zahtjevala i postavila osobu na njegovo mjesto.  Ne znam kad tačno ali nekako  usput  onog trenutka kad sam zavoljela sebe odlučila sebi biti i najveća podrška. Danas, poštovanju dajem stepenicu više iznad ljubavi.  Što više cijenim neku osobu, više je i volim, ali i obrnuto, jednim dijelom, nažalost.

3 thoughts on “8. mart se ne slavi, on se živi.”

  1. Pročitala sam samo rad’ lokalpatriotizma, inače meni sva ta sranja da izvineš o ženskoj solidarnosti i pravima ide već dugo vremena na živce ili ti nerve.
    I mene jako ljute naslovi (jer ja rijetko više od naslova pročitam) na socijalnim mrežama i web portalima o hutbama i vazovima i štatijaznam sakupljamlajkove objava, kako je muslimankama ovaj dan poniženje jer eto njih sav opasati svit voli svaki dan.
    Mislim povraća mi se od tih izvikanih muslimanskih prava, sloboda i ljubavi svi samo viču, pišu a kad treba djelima potkrjepiti onda mućak.
    Eleme, odužiću ja jer mi je mrsko a i nedam i se davat tome tolki značaj da post pišem 😀 😛

    Ja sam radila i sa ženama i sa muškarcima (ovo ne znači da sam ja sretna što moram raditi, niti da sam nešto plaho zahvalna lari cetkin, inače bi ja prvu koja je izašla iz kuće i počela raditi tukla motkom tunjevom, imam ideju šta su trebale naravno :D) i nailazila sam u ovih cca 20 godina radnog vijeka na svakakve radne kolege.
    Najvažnije je sebe poštovati i cijeniti, bez oduzimanja ili dodavanja, i druge također.
    Treba vremena da sebi napraviš mjesto a to radiš stavljajuć svakog na njegovo jel, elem ja baš imam super svoje mjesto sad i iako sam imala neke fiks ideje za vrijeme kojih sam dala otkaz, nakon što sam došla sebi i shvatila kakvu sam glupost napravila, ljudi su me vratili na isto radno mjesto, sigurno nije zbog lijepih mi očiju 😀
    Ako išta mrzim to su ljudi koji nemaju stava i mišljenja, nek ja budem nekad i u krivu, ja ću reći svoje mišljenje, neću čekati da mi ti kažeš šta ću misliti danas.
    Zato je nama ovakvima jako teško živjeti s drugim ljudima u bilo kakvoj zajednici 🙂
    I sretan ti prvi maj 😛

    Nije mi žao nikoga starijeg od 16-17 godina, svi stariji imaju pravo izbora i mogu lupiti šakom od sto, pokupiti se i tražiti bolje, samo što su uglavnom kukavice.
    Mrzim kukavičluk jednako kao i izigravanje žrtve 🙂

    Ajjj odoh sad raditi kud poče čitati ovaj tvoj post ikako 😛

    1. Mene ovaj tvoj komentar opet uspio nasmijati. Sviđa mi se tvoj stil pisanja i razmišljanja. Podsjećaš me na dvije osobe iz mog života. Čak sam isprva pomislila da je neka od njih počela tajno pisati:) Ali babo i zvire se nisu uklopili u priču 😀

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *