Profi bijeli anđeli u akciji

Pitam se postoji li osoba u BiH da je zadovoljna sa našim zdravstvenim sistemom. Ma sve i da ima, mislim da je ona kap u moru strašnih priča o nehumanom tretiranju, korpuciji a o (ne)kulturi da ne pričam. Ne kažem da tu nije bilo svijetlih trenutaka,  međutim ono što je u bijelom svijetu normala za nas su svijetli trenuci, a ono što je za ibret u  svijetu, kod nas je normala. Jučer vodeći nenu  u  bolnicu kako bi nabavila slušni aparat podsjetila sam se po ko zna koji put u kakvoj  rupi od države sam odrasla.  Svjedočila sam  medicinskom osoblju koje se ne zna pozdraviti,  osoblju koje tretira pacijente kao da su niža vrsta ili neke gubave životinje, jednoj sestrici koja pred četrdesetak ljudi u čekaonici staroj nani kaže”koliko je mojih”, drugoj sestrici koja radi svoj posao i naglašava 15 puta, ovo ja od sebe, sestrica koja od stare žene olako prima novčanu hediju, sestrici koja se glasno i drsko raspravlja jer dotična nije upoznata da postoji odluka u kojoj su osigurana lica  preko 65 godina oslobođeni plaćanja premije. Još sretnem i “svoju omiljenu” sestricu koja i nakon 13 godina uspjeva istim intenzitetom biti arogantna.  Ljubazno je prva pozdravim i mislim se u sebi, sigurno je mati nije dovoljno voljela k’o dijete čim je takva.

Usput sretnem prijateljicu što je nedavno rodila i priča kako ju je koštalo crno iza nokta da bi je na porođaju tretirali kao ljudsko biće.. a kad se sjetim koliki je bila protivnik davanja novca bijelim anđelima. Kad joj krenem pričati o zdravstvenom sistemu u Austriji, žena sluša a ne vjeruje. Kaže: “Ja mislila da tako samo u filmovima postoji.”

 

 

 

5 thoughts on “Profi bijeli anđeli u akciji”

  1. Meni se vrišti, ono na sav glas.
    Nedavno sam imala šetnju po doktorima (kako se to kod nas fino kaže) i iako sam mislila da su šalterski radnici najneljubazniji radnici u našoj zemlji čobana, ipak neki u bElim mantilima im pera ne mogu odbiti.

    Ja valjda imam taj neki pogled, stav, šta ja znam, eno i Esperansa reče da sam zmaj, zmija šta li, pa nisam imala “problema” a znaš kad sam jedan molila Boga da mi kažu šta da im se ja kulturno nagovorim 😀

    Nećeš da radiš, mrsko ti, uzmi radnu knjižicu i idi kući. Ima ljudi na birou koji bi možda jedva dočekali to radno mjesto.
    Mito i hedije, znaš šta, gori su ovi što daju!

  2. U Kantonalnoj bolnicu u Travniku je bila pokrenuta incijativa, samo incijativa, ništa više, da doktori nose ceduljice na odijelima sa porukom “ja ne primam mito”. Momentalno sve i jedan odbili prijedlog, bez rasprave ikakve.

  3. Krajišnjiknja : VrištO ne vrištO čini mi se njima insan ne može dohakati. To se toliko pohasilo :/

    Inspektor: Čula sam za to, sramota! Trebalo bi opet to pokrenuti dok ne pristanu..

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *