Na jednom intervju, pita me žena koji mi je posao iz snova, a meni u glavi onaj ranč iz snova, ja u nekom haljinčetu, gumenim čizmama u cvijetove, te malo hodam po bašči, te malo oko cvijeća u dvorištu,taman pucam pogled preko voćnjaka kad me prenu glas tete što me ispituje. Iznenađena, skontah da sam pravo malo odlutala, odgovorih joj bez razmišljanja da se mogu vidjeti u svim segmentima. Na kraju našeg mrcvarenja, izađoh ne očekujući poslije pozitivan odgovor, iako sam ga nekad željela. Ponekad osvrćući unatrag primjetih da mi se želje ostvaruju, čak i kad zaželim nešto za druge ljude. Pošto su i oni to primjetili neki mi vele da se molim za njih da dobiju na lotu. Reko’ ne merem, ne vjerujem da je dobro imati previše para. 🙂 U zadnje vrijeme čak i u razvijenim zemljama sve je veća najezda stranaca i postalo je teško pronaći posao,osim ako nisi deficitarno zanimanje. Bilo da si student ili imaš papire. Ovih naših par što se družim sa njima tvrde da i ovdje opasno radi štela, samo što se to kod njih kulturno zove preporuka i da baš trebaš biti sretan da dobiješ posao u struci, jer prednost uvijek ima domicilno stanovništvo, ali naravno bodre me da ne odustajem od školovanja. Vraćajući se sa instrukcije od jedne što me zove Goldenschatz i koja živi u finom naselju, ispred vile ugledah baštovana, prepoznala sam čehri da je naš. Fin neki čovjek. Kontam koliko je naših moralo napustiti Bosnu u potrazi za boljim životom, ostaviti svoju zemlju,kuću i stanove i pored svog obrazovanja raditi na umnožavanju i očuvanju tuđeg bogastva, a naše u Bosni sve propada. U Austriji,Njemačkoj i Švicarskog je toliko teško kupiti stan, recimo u ovoj pokrajini gdje živim kažu ako neko ima vlastiti stan spada među 1% najbogatijeg stanovništva u Austriji. Ljudi pravo digli standard. Ne vjerujem da je toliko zbog kvalitete života prije će biti da zadrže strance na uzici. Kad sam dolazila, prolazeci kroz Austriju bilo mi milina vidjeti kako se ljudi pravo bave poljoprivredom.Izađe momak na benzinskoj dok smo pravili pauzu, ne znaš je li bolji on ili traktor. Prođe još par takvih traktora. Izgleda, to sve voza ove traktore od 50 000 eura. Uglavnom, fino oni čuvaju i podržavaju sve domaće. Čak se ponude subvencije da se pokose one livade ispod Alpa, za koje sam se raspitala da idu posebni traktori, za koje nisam znala ni da postoje. Na kraju cijela Austrija izgleda kao sa najljepše razglednice pa onda dođu turisti da se malo uslikaju i potroše koji euro. Dok u Bosni priča mi žena koja je sjedila do mene kad sam putovala za Austriju da je nakon nekoliko godina rada i znoja morala rasprodati 45 bikova i cijeli “zeleni plan” ugasiti jer više nisu mogli izdržati. Kaže da su ostali još par godina i povećali broj blaga možda bi uspjeli registrovati firmu i osigurati sebe i muža, ali odlučila se zbog djece krenuti za Austriju. Sjetim se svog sela, preko 70 kuća, ostalo njih par da se bavi poljoprivredom. Generacije u 20-tim ako nije na školovanju po drugim gradovima,onda je zajedno sa ovim u 30-tim i 40-tim uglavnom po Sloveniji i ostatku dijaspore, žive život od vikenda do vikenda. Ono malo što i nešto radi kuka i vjerovatno će morati odustati jer je to prevelik luksuz. Čak iako je sve veća cijena mlijeka u prodavnicama, sve manje se plaća njihovo domaće za koje sam čula da ide za izvoz, čak bijednih 30feninga po litri. Ma nije tu više vidjelo sela,haman sve više podsjećaju na naselja u kojima žive ovi austrijski bogataši, opet zahvaljujući jedino našim njemačkim i austrijskim penzionerima koji su se odrekli državljanstva da im djeca ne bi otišla vani i vjerujem da im sad još teže pada ta odluka.

https://www.youtube.com/watch?v=XLgTEAoO2No