Kažu da nikad na planeti nije bilo više omladine, čak im pripada 45% od ukupne populacije i kao očekuje se procvat i spas svijeta u budućoj y generaciji. Nije da nisam optimistična, ali od ove moje generacije i spašavanja svijeta nema ništa, osim ako nas kakva zraka ne bi prosvijetlila. Eto,da ne lažem nisam ni ja toliki crnjak i moram priznat da se uzdam i ja, al u ovu djecu što se sad rađaju, i to samo ako im se počne pripremati teren. Čitajući svašta, odlučila sam ovo troje maće djece od sestre malo više analizirati, dati im kakvih testova inteligencije i kreativnosti, a i pokušati ih više slušati, da vidim ima li tu kakvih naznaka te kristalne djece. Jer gledajući ovu mladež u subotu veče, još kad se skontam u kakav je helać otišao ovaj svijet ne piše se nam se baš svijetla budućnosti. Ma u subotu u gradu sve neka čudna raja. Prošlih par puta u ovom lokalu baš bilo extra, a ovaj put kao da smo upale u neki loš talijanski film. Jednima se iz aviona vidi da su mafijaši, najbolji frajer oliza drugog frajera u svemu tome neki starci prilaze sa indirektnom uletom o svojim nekretninama, dok s druge strane, neke žene u četrdesetim što se nisu isplesale u svojim dvadesetim. Ipak se nadam se da je ovo bila samo jedna od onih subota u kojima samo pijan možeš da uživaš. Dobro, 90 i više % mladih i jesu na nečem. Priznajem, ponekad sam i ja na nečem ali više je to tipa, samo se sa njim zanimam pa sam slijepa pored očiju. Nego, kad sam u tom nekom stanju autsajdera posmatrajući opijenost mase i titranje po matrici osjetim neko zgražanje nad količinom ljudi koja udovoljava svojim primitivnim instiktima. Kad sretnem ušlagiranog momka od droge ili prepitosti, pomislim kako su ljudi bezvrijedna vrsta na ovoj planeti.Inače, primjetila sam odavno da imam averziju prema skupovima. Čim vidim zbir, roj nečeg a mogu to svojom rukom uništiti, rijetko kad to ne poželim uraditi. Mislim da mi ta trauma potekla iz djetinjstva. Ne znam tačno je li od gledanja u razrezane kravlje sise ili od hodanja sa sitno izrezanim krompirima u mojim čarapama da mi izvuku temperaturu. Uglavnom, sebi više ne preporučujem stojanje za šankom u diskoteci, osim ako nije kakav dobar frajer kraj mene tako da gledamo samo jedno u drugo.Između ostalog, primjetila sam neki loš trend kod muškaraca, a to je da opašu oko sebe jaknu. Znači, strašno. Pošto nismo bile u fazonu za plesanje u disku, popijemo piće i u stan. I šta’š onako nepospana oko pola 4 uzmem čitati stručnu ekonomsku literaturu da se još više shebem i kontam u koju pm otišao ovaj svijet. Fino čiko objašnjava proces instaliranja ekonomskih kriza u bocu. Na to sve otvorim neki članak što izbaci“Na rubu znanosti“, nešto o hibridnim ljudima i negativnom rh faktoru. Baš da se fino uspavaš. Kad smo kod tih vanzemaljaca, pitam se ima li neki noviji film a da ne najavljuje vladavinu robota i dolazak vanzemaljaca i smak svijeta. Ova mlađa djeca kad odrastu ima da to prihvate normalno kao što danas neke žene očekuju da će nakon raskida muškarac reći „ne merem bez tebe“ i boriti za pravu ljubav. Srećom, to promišljanje na nekom globalnom nivou trudim se ne shvatati tako ozbiljno, jer ionako nisu u mojoj nadležnosti. Radije sačuvam energiju jer treba i sutra izgurati Sizifov kamen u svom mikrokosmosu. I bez obzira što znaš da će jednog dana doći kraj, ponašaš se po ustaljenoj dnevnoj proceduri. A to je,prvo buđenje uz kafu i diječiji smijeh, i suočavanje sa omiljenim izazovom a to je borba sa svojim navikama. Ne znam za vas, ali svaki put kad izađem iz svoje zone komfora, moj život dobije smisao.

https://www.youtube.com/watch?v=E2VCwBzGdPM