Pad izdvajanja za privredu u 2014. u odnosu na 2013. od 19,5%, ili više od 63 miliona KM. Manja izdvajanja za poljoprivredu od gotovo 30 miliona KM. Trostruko smanjenje izdvajanja za drvnu industriju. U 2014. za IT sektor nije izdvojena nijedna KM. Učešće turizma u ukupnim poticajima je 0,5% – za planinski i morski turizam nisu zabilježeni finansijski poticaji. Više o istraživanju na linku ispod.

http://www.kultbih.org/index.php?option=com_phocadownload&view=file&id=428%3Aanaliza-budzetskih-poticaja-privredi-u-bih-ppbh&lang=ba

Da nije sve crno: Od jučer se u Sparu može kupiti i šljiva uvezena iz BiH. Es macht mich glücklich 🙂

)

https://www.youtube.com/watch?v=cSBgXBw2xYg

Da vam nešto samoizlječeni hipohondar kaže o strahu. To samo pošalješ u pm i nastaviš dalje.

Nedavno zove mene prijateljica na kino veče, kao biće nas ekipa u stanu. Pitam je koji žanr kaže horori.Reko’ fala, ali horore ne gledam. Da bi večeras otišla u kino ni manje ni više nego na horor. U sebi mislim e bom više nikad nećeš na eci peci pec odlučiti se za film. Naravno da sam ustala prije prvog zapleta i morala pojesti nešto slatko da dođem sebi…

Ne znam kako drugi ljudi na to gledaju, ali ja u svemu moram pronaći neki smisao, pa tako i u filmovima.Kad sebi postavim pitanje, koja je svrha gledanja horora, šta je pisac htio reći jedini odgovor koji mi se nameće jeste povećavanje frekvencije straha kod ljudi. A meni od straha većeg zla nema. Ostala zla su samo njegova posljedica. Mislim kao da ljudi nemaju dovoljno sranja u životu, pa eto idem dodatno iz zabave nabaviti još..

Nekad sam htjela proučavati ljude koji uživaju u hororima. Imala sam jednu cimericu kojoj su omiljene boje bile svjetlo roza i svjetlo plava. Iako bi vam to već sve trebalo reći, dodaću još da za nju ne bi insan reko’ da mrava može zgaziti. Međutim, znala je počesto naviti sat oko 3,pola 4 ujutro da gleda horore do zore i onda ode na predavanja.Da,ta vam nije imala niti jednog minusa. Ne bi se to sa hororima ni otkrilo da me jednu noć nije probudila žeđ. Poslije je spominjala neke patuljke da joj hodaju po sobi i molila da ponekad prespavam kod nje…

Dobro, nismo svi isti. Postoje ti neki super ljudi koji ne doživljavaju stvari tolikim intenzitetom. Dok ja,međutim kad gledam agresiju ili nešto što ima negativnu konotaciju na TV-u, to me toliko uznemiri da poslije tražim mater, malu djecu, sestre, u prevodu sve ljude sa kojima sam okružena ljubavlju da dođem sebi. Inače najsigurnije mjesto na svijetu mi je mamin zagrljaj. Kad sam okrenuta prema njoj ponekad me zaguši tolika ljubav i naglas duboko uzdahnem da malo dodjem sebi. Mama me tad ponekad upita šta mi je,da nije šta bilo.. a ja se samo smijem ko malo dijete i pustim da mi njena ljubav topi svu hladnoću srca što se nakupila tokom vremena.

Jednu noć dok sam uspavljivala malu sestričnu, pjevajući uspavanke i gladeći ju po kosi osjetila sam da između struji ista energija, čista ljubav. Ona me čvrsto zagrli i duboko uzdahnu sa velikim osmjehom i reče jedva, glasno”Ja ne znam šta je meni i što se ovako osjećam”..Reko’ to je samo ljubav i pomislih na svoju mamu…

*** Mame su ljubav, dobro i poneke tetke. 🙂

Volim misliti da sam pravedna i tolerantna. Pa tako kad puštam djeci pjesme pazim da to bude strogo po redu ili prilikom puštanja uspavanki prije spavanja bom kad dođe red  na mene i ja pustim svoju omiljenu uspavanku, bez obzira što je djeca ne vole. Tako sam pravedna prema sebi, a djecu odmah učim da budu tolerantna i poštuju tuđi ukus a ne da kad odraste da to viče vide one šta sluša 😀

PS. Text ove pjesmice je jako istinit 😛

Jednog Ramazana u Bosni skoro cijeli mjesec sam kao jedino društvo imala Dostojevskog i Radio Stari grad. Kad bih se zaželila pričati, odgovarala bih na pitanja Emiru sa radia. Možda mi zato ne smeta što je ovdje svima oko mene protekli mjesec bio kao i svaki drugi.Ajd Ramazan mi je baš nekako intimna stvar, kao i vjera. Ali slavlje i radost ne mogu biti potpuni ako se ne dijele sa nekim. Zato mi je već teško što će sutra u mom okruženju ovdje biti običan dan. Iako ovdje sad već znam pofino muslimana, bar onih Bosanaca što nose muslimansko ime…. Već sam se ja njima par najavila sutra na Bajram, kad završim sa poslom. Mada, već vidim da će to biti posjeta kao i svaka druga. Nije mi prvi put da slavim ovdje Bajram. Nema tog nešto u zraku niti tog nečeg oko njihove aure. Mada toga sve manje ima i na bosanskim Bajramima. Sjećam se nekad kad su, čini mi se, i mlado i staro takmičilo ko će više kuća posjetiti, pa smo morali na smjene ostajati kod kuće. Komšije su bile u ljubavi i smijeh se prelamao prilikom obilazaka.Mi djeca smo to takmičenje za sevape ozbiljno shvatili, ali vješto smo se čuvali za već odabrane kuće gdje smo ocijenili da su domaćice zadnjeg Bajrama napravile najbolje kolače.

Dok ovi današnji Bajrami, sretan si ako ti uđu i prve komšije. Najbolji dio dana je doček brata iz dzamije, iako njegov dolazak unazad par godina nene svaki put oblije suzama. Tad svi čestitamo jedni drugima Bajram, izgrlimo, izljubimo, poželimo sve najbolje i sjednemo zajedno za tradicionalni ručak. A meni srce tad svaki put ispunjeno posebnom toplinom.

Jednog dana kad budem imala svoju porodicu u kući će uvijek mirisati kolači, djeci ću čitati bajke prije spavanja i paziću da im niko ne razbije čaroliju vjerovanja, ljepotu Bajrama i dira u njihove heroje.

*** Danas sam zamalo izgrizla cijeli svoj sabur. Spasila me BF kad sam pročitala da je dobila posao u Njemačkoj. Još jedna osoba manje u Bosni.