Da vam nešto samoizlječeni hipohondar kaže o strahu. To samo pošalješ u pm i nastaviš dalje.

Nedavno zove mene prijateljica na kino veče, kao biće nas ekipa u stanu. Pitam je koji žanr kaže horori.Reko’ fala, ali horore ne gledam. Da bi večeras otišla u kino ni manje ni više nego na horor. U sebi mislim e bom više nikad nećeš na eci peci pec odlučiti se za film. Naravno da sam ustala prije prvog zapleta i morala pojesti nešto slatko da dođem sebi…

Ne znam kako drugi ljudi na to gledaju, ali ja u svemu moram pronaći neki smisao, pa tako i u filmovima.Kad sebi postavim pitanje, koja je svrha gledanja horora, šta je pisac htio reći jedini odgovor koji mi se nameće jeste povećavanje frekvencije straha kod ljudi. A meni od straha većeg zla nema. Ostala zla su samo njegova posljedica. Mislim kao da ljudi nemaju dovoljno sranja u životu, pa eto idem dodatno iz zabave nabaviti još..

Nekad sam htjela proučavati ljude koji uživaju u hororima. Imala sam jednu cimericu kojoj su omiljene boje bile svjetlo roza i svjetlo plava. Iako bi vam to već sve trebalo reći, dodaću još da za nju ne bi insan reko’ da mrava može zgaziti. Međutim, znala je počesto naviti sat oko 3,pola 4 ujutro da gleda horore do zore i onda ode na predavanja.Da,ta vam nije imala niti jednog minusa. Ne bi se to sa hororima ni otkrilo da me jednu noć nije probudila žeđ. Poslije je spominjala neke patuljke da joj hodaju po sobi i molila da ponekad prespavam kod nje…

Dobro, nismo svi isti. Postoje ti neki super ljudi koji ne doživljavaju stvari tolikim intenzitetom. Dok ja,međutim kad gledam agresiju ili nešto što ima negativnu konotaciju na TV-u, to me toliko uznemiri da poslije tražim mater, malu djecu, sestre, u prevodu sve ljude sa kojima sam okružena ljubavlju da dođem sebi. Inače najsigurnije mjesto na svijetu mi je mamin zagrljaj. Kad sam okrenuta prema njoj ponekad me zaguši tolika ljubav i naglas duboko uzdahnem da malo dodjem sebi. Mama me tad ponekad upita šta mi je,da nije šta bilo.. a ja se samo smijem ko malo dijete i pustim da mi njena ljubav topi svu hladnoću srca što se nakupila tokom vremena.

Jednu noć dok sam uspavljivala malu sestričnu, pjevajući uspavanke i gladeći ju po kosi osjetila sam da između struji ista energija, čista ljubav. Ona me čvrsto zagrli i duboko uzdahnu sa velikim osmjehom i reče jedva, glasno”Ja ne znam šta je meni i što se ovako osjećam”..Reko’ to je samo ljubav i pomislih na svoju mamu…

*** Mame su ljubav, dobro i poneke tetke. 🙂