Kad mi je brat rekao da je nabavio psa obradovala sam se kao malo dijete. Međutim, kad je rekao da je to vec bio Rahmanov pas i da je star par mjeseci žestoko sam ga napala, govoreći kako mi u kuću neće gotov pas. Mislila sam kako su ga naivno preveslali da se riješe nekog potkruzanera, jer su znali da je slab na paščad. Krenuli smo se raspravljati, ali pošto ga je bilo neugodno pred mojim prijateljicama na napad je odgovorio mirno, te me čak uspio smiriti. Prijateljice su se smijale na moj izljev bijesa. Krenem im objašnjavati kako je važno za psa da mu budeš prvi gazda, al vidim ja nema fajde, bom ko kad to nikad nije imalo psa. Nisam mu fakat vjerovala dok nisam vidjela Zeusa. Jest da je visinom bio već skoro preko koljena, ali vidjelo se na njemu da je još nevino štene.
Ubrzo je Bijeli, kako ga je brat ponekad zvao postao novi član porodice. Znala sam da je savršen jer je u svojoj bjelinii imao smeđi krug oko oka. Bio je poput malog djeteta. Malo je reći da smo ga razmazili. Nije nam to bio prvi pas a i mi nismo bili više djeca pa smo se znali zrelije ponašali prema njemu. Tačnije znali smo da osjecati ljubav nije dovoljno. Bila sam tako sretna što nas je Zeus prihvatio kao prave vlasnike.
Nijednog psa nismo držali na lancu, jer su bili pitomi, bom kao gazde .:) To znalo samo dobro lajati, a to kad zavoli sve i da tjeraš od kuće nigdje to ne bi otišlo. Takve su to ljubavi. Dobro, izuzev kad naiđe kakva kuja. Zna se da je oko kuje uvijek i čopor pasa. Mislila sam da će znati ponašati fino kao civilizovani psi, ali kakvi..
Nakon par dana, počeli smo se pribojavati za Zeusa, jer je on bio previše fino pašče za okorjele hladnokrvne lutalice. Jednu noć se jedva dovukao kući, kad sam ga ugledala krvavog i kako jedva diše odmah sam ga odvezla autom veterinaru. Dobio je 3 injekcije u vrat i ne baš tako dobru prognozu. Kad smo došli kući napravila sam mu supu, brat mu je jedva otvorio usta, nakon par gutljala opustio je čeljusti i počeo lakše da diše.Pomislila sam da će se izvući.Nakon sat vremena brati i ja smo sišli provjeriti kako je, a on je već bio leden. Uzeo ga je u naručje i plakao, a ja još nikad, baš nikad u životu nisam u jednoj noći uspjela isplakati svu bol i ljubav. Nisam znala ni da je to moguće…
Mama me je bezuspješno pokušavala smiriti, kaže to je samo pas a suze joj liju niz lice. Kad je rekla nabavićemo drugog, vrisnula sam da ne želim drugog psa i da neću više nikad voljeti nijednog psa. Čudno,kao da sam se zarekla, jer od te noći sam izgubila sposobnost da zavolim nekog novog psa..Opet, ko zna. Možda jednog dalekog dana, zbog djece,opet odlučim neposjedovati nekog psa.
Nema mi ništa gluplje nego kad vidim da neko drži psa u kući ili stanu,pa to je glupost neviđena u toj kući ja nikad ne bi jeo.Glupo mi je isto što neki ljudi kao vole te pse il mačke,a ustvari samo glume .
Pustila sam suzu kad sam ovo pročitala 🙁
Dodirnula me tvoja priča
Moja djeca su dobila na poklon psa i to preko tv dječije emisije hajatovci, mala čupava lopta koje je hodala, pišala i da izvinete srala gdje god je stigla, izazivala je bijes i ljutnju u meni. Bila sam protiv držanja životinje u stanu iako ih je kroz moje djetinjstvo prodefilovalo mnoštvo . Sve sem psa. Moj tata je govorio da dijete mora imati ljubimca jer se tek onda razvija u pravu i osjećajnu ličnost i da čovjek koji ne voli životinje ne može voljeti ni ljude a kamo li sam sebe. U više navrata sam se i sama uvjerila u to. Ali da se vratim na čuperdu koja upravo leži pored mene. Nikada nisam ni mogla pomisliti da ću se ja vezati ovoliko za psa, a tek ona za nas. Vrijeme prolazi, djeca rastu, njoj je 8 godina i znam da nece zivjeti onoliko koliko bi mi htjeli tj željeli. Nedavno je ubo krpelj i bila je na rubu smrti, srce me bolilo i za njom i djecom koji su je držali na rukama, plakali i na silu hranili. Toga se i bojim, rastanka. Znam da više nikada ne bih mogla nabaviti drugog psa jer niti jedan ne može biti Lili a ne bih mogla prolaziti ponovo kroz sve to. Pas je velikaaaaa obaveza, nije samo nahrani i pusti na livadu, on traži pažnju i ljubav, prijateljstvo. Ništa ljepše nema nego kada se vratimo kući umorni i nikakvi i dočeka nas njeno mahanje, skakanje, izvrtanje i šta sve ne. Raspisah se ja i više nego što treba. Znam kroz šta ste prošli i prolazite.
AZ: Svako vidi u drugom ono sto nosi u sebi…
Jadranka: Hvala Vam. Evo saljem malo pozitive 🙂
Moonchild: Imaš jedan od najljepših nikova,moram reci :-).. Razumijemo se,ko voli djecu i pse i ima priliku da uživa u njihovoj blizini je sretan čovjek. I ja nisam bas za drzanje psa u kuci,ali ne osuđujem ko ima..Da ti Lili jos dugo poživi;-)
Hvala citanje i komentarisanje 😉