Kako to misliš, ti bi pozitivnu kolegijalnu klimu, a ponašaš se kao šupak.
Jedna od najmržih osobina mi je bahatost/oholost. U životu imam dvije osobe, za koje sam ubijeđena da su im konobari pljucali u kafu ili hranu, a zasigurno momci jebavali mater u odskocima. Nekad me je bilo sramota biti u njihovom prisustvu. Često bi me ljudi maksuz zaustavili na cesti ili javili online samo da me upitaju kako to i zašto se družim sa njima, jer navodno kad ih samo sretnu na cesti taj dan nemaju sreće. Ja sam ih malo zezala da su oni naravno gajili neke simpatije prema njima/njoj pa nakon kuliranja po običaju pljuju. Ali, nisu ljudi bili daleko od istine.
U par navrata sam im rekla da ih ne znam toliko godina i da se kao djeca nismo počele družiti, da sam ih sad srela u životu nikad privatno kafe ne bi ispili. Ali, kako se čovjek vremenom na sve navikne i prihvatiš osobu kakva jest još i pronađeš u njoj nešto pozitivno što voliš,pomiriš se i sa tom sudbinom da poznaš nekog bahatog šupka što ponosno nosi svoju titlu.
Međutim, kako sam prije par godina počela raditi posao gdje sam bila previše u doticaju sa ljudima skontala sam da je biti fin ponekad pogubno, posebno u radu sa muškarcima.
Iako sam ove dotične uglavnom kritikovala, jedne prilike sam jednoj od njih priznala da bi me bar samo 10% njene arogantnosti olakšalo uveliko život.
Uvijek mi je bilo facinantno kako ljudima možeš reći svašta, ako fino upakuješ. Što rek’o jedan profesor :” Ja kad dajem učeniku keca,dajem tako da ga sa osmijehom prima”.
Dobro da sad ne bi lagala da sam samo fina, bilo je i trenutaka kad sam nakon određenog vremena dobila titulu “arogantna i treba je se čuvati” pa me se preko trideset i više općinskih volontera klonilo (ljudi u crnom).Kad sam to prvi put čula, mislila sam da je neka šala, ali kad sam vidjela koliko su pojedinci kao iznenađeni mojim karakterom pomislila sam da neko ima jadan smisao za igru. Pored dobijene nove ekipe za izlaske neki su mi redovno skrinšotovali konverzaciju kad stranka nije imala pametnija posla nego baviti se Vangelis. Iznenadila me jedino neočekivana popularnost i njihova jadna sredstva manipulacije naivne mladeži.
Zbog prevelike koncetracije negativne energije usmjerenoj prema meni na drugom poslu gdje sam neminovno bila u dodiru sa ljudima u crnom, mom pokušaju odbrane ignorisanjem i arogancijom, jednom dana sam se pogledala u ogledalo i vidjela bahatog šupka. I tad sam shvatila,koliko god se trudio da je nemoguće razdvojiti privatni karakter od poslovnog.
Pošto sam strašljiva nisam se usudila kupiti sebi par ovaca i preseliti u kakvu planinu, spasio me bijeg u drugu državu. Sjećam se tog rahatluka na početku kad prođeš ulicom i ne vidiš nijednog poznatog lica.
Ja dođem danas na posao, a ono kolegica šupak.
Karma je zajebana stvar.