Eh

1.Može li mi neko reći gdje se skladište izgovorene riječi ?

Posebno one olovne što nagrizaju čak i meso. Ne možete me ubijediti da riječi ne mogu doslovno da grizu,  kad ja evo osjećam njih par  baš u predjelu grla. A mene moj osjećaj rijetko kad vara.

Može li mi neko reći kako da ih se riješim?

Već mi počinje ići na živce što pri skoro svakom uzdahu ponestaje vazduha.   Nemoj mi reći samo diši duboko.   Moj mozak ne reaguje na naredbe, on se tad pravi da je zaboravio kako se diše.

Može li mi samo još neko reći šta je manje zlo ? Da zbog tebe neko pati ili da neko zbog tvoje patnje „odgori“  ?

  1. Bože, toliko lijepih stvari se čovjeku desi u jednom danu, a on  još uvijek traži odgovore na tamo neka pitanja   Zaista je čovjek nezahvalan.

***

  1. Na fakultetu sam upoznala jednu kolegicu sa kojom sam zajedno pripremala ispit.   Kako sam imala više položenih ispita od nje i bolje mi ležale matematičke operacije ponudila sam joj pomoć i oko drugih predmeta.  Kroz to smo se počele i aktivnije družiti. Bila je zabavna i vesela, a ja sam taj period bila dosadna i tužna.  Primjetila sam da joj je postalo važno moje mišljenje,više nego što mi se sviđa.  Na taj znak, počela bih se pripremati psihički. Ne volim kad me ljudi previše shvate ozbiljno.

Tokom  jednog od  druženja među našim već zajedničkim prijateljima rekla sam da  ne znam rukovati sa novim regulatorom grijanja na struju, na što se ona hitro ponudila da mi pomogne.  Pričala je takvim tonom, koji ne smijete imati kad objašnjavate učeniku zadatak iz matamatike. Onim tonom, pa kako si tako glupa.  Nije me to uvrijedilo iako je već odavno nadglasala i ućutkala ostatak ekipe. Izgledalo je kao da se neće zaustaviti a ja je nisam  htjela prekidati, čak sam je bodrila ne bi li je prošao onaj osjećaj ugroženosti koji je počela osjećati u mom prisustvu, a zbog kojeg sam počela paziti da što manje pričam u svom stilu.

Začepi Merima, ne mogu te više slušati, dobaci joj mlađa sestra. Tu se prekinu  moja kupovina slobode, kroz njeno oslobodjanje.

***

  1. Ne volim biti okružena sa sličnim ljudima, ali ponekad zbog ljubavi izgubiš mogućnost izbora.

I  onda zaboli me tuđa nesigurnost, više od vlastite.

Eh da samo znaš koliko sam mala u svojim očim, nikad mi ne bi prišila toliku veličinu.  Ako mi vjeruješ, pogledaj me iz svemira.  Toliko sam i sebi daleka.

3 thoughts on “Eh”

Leave a Reply to vangelis Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *