Negdje sam pročitala da što više starimo, sve više nam se javljaju sjecanja iz prošlosti, posebno djetinjstva.  Meni u zadnje vrijeme hoće niotkud javiti sjecanja iz osnovne škole. Koje sam vam ja zlopamtilo. Eto i danas se sjećam kako me učiteljica kad smo učili prepričavanje izružila, jer nakon što sam pročitala pripovjetku umjesto da prepričam,  ja sve od a-ž  fino izrecitovala.  Još nešto iz drugog razreda se sjecam. 🙂 Kad smo se spajali sa trećim razredom na času likovnog djeca izglasala moj crtež kao najljepši. Međutim, ubrzo je moja školska kolegica počela plakati, pa joj je onda učiteljica nacrtala crtež i djeca su morala opet glasati. Naravno, učiteljicin crtež, pardon Aldijanin su proglasili najljepšim. 🙂 Zbog toga sam uvijek maštala da mi je mama učiteljica. Jedino mi je bilo fino kad učiteljica ponekad nije mogla doći u školu, poručila bi drugoj učiteljici da pripazi na naš razred i da taj dan budem cijeli dan učiteljica.  Što se tiče mojih roditelja, oni se nikad nisu pretjerano uzbuđivali oko moje škole.  Njima ili rekla da sam dobila pet na početku godine iz jednog testa iz hemije tako da nisam morala do kraja godine učiti taj predmet ili da nikad nisam pročitala niti jednu lekciju iz fizike a uvijek imala 5,  jer dok bi profesor završio diktiranje zadatka iz fizike ja bi već imala rezultat ili im rekla da sam dobila lošu ocjenu, samo da bih im vidjela reakciju.  Najveća reakcija u mirnom tonu je bila “učiš za sebe” , mada je bila češća “Bolje bi bilo da znaš šta uraditi po kući”. Ponekad zbog tih poslova nisam često učila kod kuće. Mada i sama sam učenje ostavljala za školu.  Tako npr. zadacu  ako ne bi uradila u školi ne bi je ni imala.  Čak mi se znalo desiti da idem sa pogrešnim rasporedom u školu, tj. sa knjigama od jučer. 🙂  Što se tiče nekih nagrada što dobro učim,  iako mi je puno toga bilo potrebno za školu, već od trećeg razreda sam izluđivala babu rah.  da mi kupi pravi motor, a on bi uredno svake godine obecao za narednu. Prestala sam pitati u osmom razredu jer ga je  tad kupio mlađem bratu, iako je imao lošije ocjene.  Što se tiče moje razrednice, ona je kao važila za neku strogu učiteljicu. Međutim, ja je ni ne mogu zamisliti takvu. Znam da bi me često pohvalila pred cijelim razredom jer sam znala do kraja časa prilikom novih lekcija javiti odmah da odgovaram, posebno sam pjesmice voljela učiti odmah Hasanaginicu, Kerušu itd.. Jedini razlog za to mi bio da se toga odmah riješim i da ne moram kod kuće učiti. Onda su to počela raditi i druga djeca. 🙂 Dobro, ipak je samo meni dopuštala da vodim kontrolni umjesto nje, jer sam već imala popunjene rubrike ocjenama. Tad u razredu iz kontrolnog iz gramatike najveća ocjena bila trojka, ali nije bilo jedinica. Trebalo je svima pomoći podjednako 🙂  Ni u jednom trenutku za vrijeme svog školovanja nisam pomislila da sam nadareno dijete jer što bih više upoznavala učitelja, svaki je hvalio moje starije sestre, posebno najstariju o kojoj učitelji i dan danas pripričavaju njene sposobnosti djeci iz komšiluka. Sjecam se da sam nakon završetka gimanzije upoznala kćerku moje razrednice koja je tad bila na fakultetu, i da je rekla da joj je drago što je napokon upoznala osobu sa kojom je ponekad pričama njena mati nesvijesno nabijala komplekse. Kad sam nedavno u priči mama i ja dotakli mene kao djeteta, prepričavajući moje neke ludosti. Mama kaže ” Jesi bila malo čudna k’o dijete, možda sam te trebala voditi psihologu kad me je tvoja razrednica savjetovala. Rekla mi tad da si se previše zamarala pitanjima o postanku svijeta, životu, smrti. ” Reko’ nek  me nisi odvela, kakva sam onda bila bena ja bih njemu dala analizu. 🙂

Posmatrajući sebe kao dijete ne mislim da sam bila posebno inteligentna zbog lakoće u učenju, više se čudim stepenu moje preosjetljivosti i maštovitosti koju sam tad imala. A maštati, čini mi se, znala sam k’o niko.  Sve do trenutka kad se prekinulo moje djetinjstvo. Za osjetljivost i danas me nekad zna uhvatiti, a  sestra bi mi znala reći da sam znala plakati zbog raznih stvari, poput gladi u svijetu i da sam često prije spavanja spominjala kako ću svim Romima sagraditi zgrade da imaju dom i asfaltirati sve puteve. Što se tiče Roma pokušala sam nešto radit i odustala, a za asfaltiranje mi već načelnik završio posao. 🙂