Vjerujem da postoji ljubav između majke i djeteta.
Vjerujem da postoje blaže ljubav poput ostalih familijarnih veza(brat, sestra, otac, nene, did,TETKA 🙂 itd)..
Vjerujem da možeš psa zavoljeti kao člana porodice.
Vjerujem da možeš voljeti nekog čovjeka poput bližnjeg svog, bilo da je muško ili žensko. Samo jer si zavolio čovjeka u njemu.
Vjerujem da nas je Bog stvorio iz ljubavi jer je on Onaj koji voli i da nam je spustio ljubav na Zemlju među ljude da sa njom iscijelimo sve rane i postanemo čisti od grijeha, jer svjetlost ljubavi je posebne boje. Vjerujem ako iz nekog razloga trenutno nismo sposbno za ljubav prema drugim ljudima, čak ni sebe, ukoliko volimo samo Boga, mi smo spašeni.
Vjerujem da je sudbina zaslužna za susrete nekih duša.
Međutim, ne vjerujem da postoji ljubav između muškarca i žene. Bar ne ona ljubav o kojoj maštaju žene da će doživjeti. Ne vjerujem u bajku kad se dvoje zaljube, možda i ožene da ce nakon toga biti dugo u ljubavi.
Vjerujem da se muškarac i žena obostrano vole samo dok su zaljubljeni. Poslije, prije ili kasnije oni sami ubiju tu ljubav. Mada i da imamo taj predmet u školi, ljudi bi opet padali na testu ljubavi.
Znači, ne osporavam zaljubljenost, mada i tu imam neku teoriju ili kako ti je majka priroda zahebala muški rod. Govorim o ljubavi koja prelazi iz zaljubljenost, o dvoje koji su u dugoj vezi ili braku, o onom trenutku kad kažeš:” Odlučio sam se za ljubav”.
Nego, stava sam kad prođe zaljubljenost prestala je i ta čarolija ljubavi između dvoje. Koliko će ta čarolija trajati zavisi od para tj. koliko je znaju sačuvati. Onaj daljni odnos što je nazivaju ljubav je zasnovan samo na sexu, prihvaćanju, poštovanju i razumijevanju, pomiješan sa navikom. Zašto to ne zovem ljubavlju. Jer su to svaka emocija za sebe, pa tako i osjecaj ljubavi. Što znači ostatak života zavisi od karaktera kojeg imaš kraj sebe i od sposobosti igranja igre ljubavi. E pa obično u tim odnosima je jedno donje. Ono koje više voli i održava taj odnos. Obično je to emotivniji karakter tj. osoba koja vjeruje u iluziju ljubavi pa je zbog nje i spremna na određene žrtve.Obično su to žene. Čarolija prestaje kad se zaredaju neka sranja i žena postane svjesna da je ona ustvari cijelo vrijeme prihvatila stanje dobrovoljne robije tj. kad izađu iz stanja podsvijesti, tad se mijenja i pozicija moći. Ne sviđa mi se što većina žena tad prebacuju muškarcu da su je izmanipulisali. Ne vjerujem da su žene toliko naivne. Ja bih platila da me neki može tako zahebati, još dugoročno 😀 Uglavnom, kao što rekoh neki parovi ne prežive te promjene pozicije moći. Nekad zbog karaktera žena, nekad muškarca. Čest obrazac je da muškarac dobije osjecaj straha da bi mogao izgubiti ženu i tad počinje da shvata da je stvarno voli. Do tad muškarac se ponaša prema ženi samo kao da je želi, u suštini muškarci se teško i zaljube. Oni su sa ženom koja je zaljubljena u njih jer je poželjna ili jer je komfornista pa će mu udovoljavati. Što se tiče ljubavi, samo ako je nemoguca tad je mogu doživjeti. Dok je žena doživljava samo dok je moguća, tj. kad ima muškarca i vjeruje da je to između njih ljubav.Zbog toga često čujete od muškaraca da su samo jednom voljeli tu neku koju nisu mogli imati, dok žene mogu više puta da vole. Kao što rekoh, čarolija traje dok je igre. Ono što se često dešava jeste prilikom promjene pozicije moći da se dotad dominantniji muškarac preda prije kraja, tj. otvori joj srce na dlanu napokon joj nudeći muškaraca kakvog je žena oduvijek htjela. Ali baš tad završava igra. Većina žena će sve učiniti da to dobiju i na kraju kad to ostvare neće znati šta sa tim. U suštini žene ne vole mlakonje več muškarce koje kažu volim te, ali nikad neću “izdati” sebe zbog tebe. Pod izdajom mislim na dobrovoljnu predaju moći koju daš drugoj osobi pod pritiskom u trenutku slabosti. Na kraju to dođe kao poniženje jer niko ne voli vidjeti sebe bespomoćnog bilo da je muškarac ili žena. Uspješan odnos je naizmjenična pozicija moći. Što se tiče sexa, on je jako bitan ako ne i najbitnija stvar u odnosu. On može biti dobar i nakon što prestane čarolija ali će oboje željeti sex sa drugim ljudima. Znači varanje postoja stvar odluke, jer samo kad si zaljubljen želiš sex samo sa jednom osobom. Dok kad “voliš” poželiš i druge. Također, danas možeš često čuti da se jedan od partnera dok su “u ljubavi” zaljubi u drugu osobu, ne bitno muškarac, žena i brak ili veza. E sad koliko si u stanju kontrolisati svoje nagone je jedno a da li ćeš varati ovisi isključivo o odluci da ne varaš dok si u vezi. Isto čest obrazac je kad se muškarac i žena toliko opuste u tim bliskim odnosima, što se obično dešava u odmaklim godinama da jedno drugom prestaju biti predmet sexualne želje, pa muškarci znaju nekad biti grubi pa reći ma toliko smo bliski da je posmatram kao sestru tj. nema želje za ženom. Krivica može biti jednostrana, ali većinom je dvostrana. Po meni između dvoje ljudi koji su u vezi najvažnijee valne dužine i kvaliteta sexa. Mada dajem sexu prednost jer sam vidjela uspješnih brakova sa lošom verbalnom komunikacijom zbog razlike u valnim dužinama ali odličnim govorom tijela. Tj. sve dok su oboje zadovoljni sexom pretrpiće sva ostala sranja.
Oj tegobe , Allahu dragi i mili , ne znam šta bi napiso, bil piso i ako bi piso odakle da krenem 😀 ….’vako , što se tiče zaljubljenosti, to je poseban osjećaj i to nije ljubav. Zaljubljenost se temelji na strasti i želji a posjedovanjem, ona je jaka, vatrena, žestoka, ali nema dovoljno snage i energije da opstane, zato , bez obzira na svoju žestinu, ona se ugasi, posebno ako su osobe sklone u svom životu općenito da ciljaju na uzimanje, pa ako do toga ne dođe, zaljubljenost prestaje i predmet tj. osoba zaljubljenosti lahko postaje neko drugi. Ljubav je drugi osjećaj, naizgled i na prvi pogled slabija, sa manje žestine i snage, ali to je samo varka. Njena snaga se pokazuje upravo tim opstankom i dugotrajnošću i prožimaju je svi ti drugi osjećaji koje si navela, i strah i poštovanje i briga itd. Zaljubljenost upravo zbog te snage i euforije koju izaziva , preko hormonskih rekacija, zavarava ljude , opija ih i “drogira” , pa uvijek teže da je ponovo osjete i dožive, smatrajući , pogrešno , d aje to istinska ljubav. Seks je bitan svakako i jedan od faktora očuvanja ljubavi i braka. Što i kako moglo bi se pisati mnogo, jer je seksualni nagon jedan od osnovnih i mora mu se udovoljiti, brak pruža sigurnost da će tako i biti itd. ali ne bi sad o tome, negoo da ne duljim još ovo bih rekao.
Svako se može voljeti radi samog njega tj. objekta ljubavi ali ako je to voljenje u ime i radi Onoga koji je tu ljubav dao, a ne samo radi te osobe, tek onda će ljubav doživjeti istinsku snagu. U protivnom, ljubav će trajati dok j osoba onakva kakvu smo je mi, u sbei, često nerealno i neobjektivno, smatrali, jer smo idalizirali i nadali se, to je opet povezano sa sebičnošću, jer je ta naša “ljubav” bila želja za udovoljenjem sebi….haj d ane dužim, odo nadaleko i naširoko 😀
Ahahahaha fala ti za ovaj uvod đe čuo i ne čuo 😀 Fino me nasmija. Otkud ja sad da krenem. 🙂 Ajd srešćemo se na sredini 😛 Prvo ne kažem da je zaljubljenost istinska ljubav. Nego da je neupitno postojanje tog čina. Dok mi je pojam te istinske daljnje ljubavi upitan. Zaljubljenost može biti sexualna privlačnost ili romantična. Tj. u oba slučaja naš mozak je kao drogiran i želi to stanje što duže zadržati. Ne bih rekla da može osoba zaljubljenosti lahko postati neko drugi. Jer bi u protivnom svi oni što pate od neuzvraćene”ljubavi” našli brzo sreću u drugoj osobi a ne godinama odbortavali 🙂 To pravilo važi samo u slučaju jake sexualne privlačnosti, jer nam se mogu istovremeno sviđati više osoba i prebacivati naš interes sa jedne na drugu.( Ono kad vidiš muškarca pa pomisliš ovom bi djecu rađala ili on ovoj mi rado napravio djecu :)) Već sam rekla koja je razlika između muškaraca i žena .Isto oni to lakše prepoznaju i kontrolišu tj znaju šta žele, dok neke žene, koje su više emotivne to miješaju sa ljubavlju. Sve je to zapisano u našem genetskom kodu u cilju produživanja vrste. Što se tiče tog odnosa koji nazivaš ljubav. Već sam rekla da to zavisi od karaktera osobe. Ne kažem da se ne može uživati u emocijama koje se prožimaju tokom tog odnosa, ali da li će biti uspješan ili ne zavisi od toga koliko su to dvoje gradili odnos tokom perioda zaljubljenosti. Tj. da li su u stanju pored te”drogiranosti” realno vidjeti neke negativnosti što mu smeta kod druge osobe i raditi na izgradnji odnosa. Ukoliko dvoje tokom tog perioda ne uspiju napraviti temelj za dobar odnos ta veza puca kad se “odljube” bilo nakon 10 godina veze ili 5 godina braka. S tim što brak ima vecu snagu da sačuva taj odnos, najviše zbog djece. Međutim, to danas nije pravilo jer su žene emancipacijom tj. novčanom nezavisnošću dobile slobodu pa sad oboje prijete jednom drugom da mogu otići kad požele. Fazon je stisnuti pa popraviti štetu. Znači kakav imaš vezu, brak malo zavisi od sreće, a više do tebe. Ali danas većina bira lakši put, pa i tu. Što se tiče ljubavi prema muškarcu u ime Boga. Ne mogu ni nabrojati koliko muškaraca toliko volim. 🙂 Ali, ne mogu se sa njima zamisliti u ljubavnom odnosu. Ustvari ja volim sve ljude, koje poštujem kao karakter. Po meni je jako važno da muškarac nikad ne padne u očima kao karakter. Bar meni momentalno nestaje ljubav. Tj. ukoliko nema poštovanja, nema ni ljubavi. Slažem se da islam nudi obrazac ponašanja koji je najbolji za čovjeka koji želi postići mir, sreću i zadovoljstvo. Ali da li bi ti preporučio kćerki da se uda za nekog samo jer je dobar musliman a on joj se ne sviđa kao muškarac. Tj. nema hemije između njih? Ustvari, muškarac bi se trebao ponašati prema ženi onako kako bi želio da se sutra neki muškarac ponaša prema njegovoj kćerki. A žena bi trebala odgojiti takvog muškarca.
zamantalo mi se od čitanja 😀 , ne bi naravno ( kćer) , sve počinje od te fizčke – kemije , a onda se na to nadograđuje, kao što ne bi ni da sve ostane samo na tom nivou, bez duhovne nadogradnje što se kaže….haj ba, de vi žene , ja sam skonto da neču plaho sa vama o ovome 😀
Ovaj post me baš duboko dotače, jer je moje iskustvo pokazalo da je tačno sve to o čemu govoriš, i cijenim te zbog tvoje istinoljubivosti.
Međutim, ono što je postu falilo, svakako je alkemicarov komentar, koji ne pobija tvoje teorije, nego iznosi rješenje kako se sve to moze “prebroditi” kako bi se došlo do ljubavi koja ce opstati, a to je ona ljubav koja je u Njegovo Ime.
“Gdje su oni što su se voljeli u Moje ime? Danas ću ih uvesti u Moj hlad, kada nema drugog hlada osim Moga!“ (Muslim)
Ljudi koji mogu istinski voljeti nekoga samo ako je taj neko nedostizan su mazohiste, a mazohizam je bolest srca kojoj treba traziti lijeka, a lijek za svaku bolest je samo u Njega.
U ovom komentaru moram priznati da sam i ja jedna od tih, mada primjecujem poboljšanje na tom polju, i sve dok ne osjetim da je Allah zbilja izliječio moje srce, ja se necu ni udavati, niti cu dopustiti sebi da živim u zabludi o nekoj ljubavi koja ustvari uopste ne postoji.
Sve vise mi se otvaraju oči i shvatam svu bijedu takve vrste ljubavi, pogotovo kod suprotnog spola, kada se svom snagom svoje iskrenosti okrenem ka nekom insanu, a on zeli neku nedostižnu, on tamo gleda u neke koje mi nemogu papuča okrenuti, zeli neke loše žene koje kobajagi imaju “stav”, a nemaju one nikakav stav, jednostavno ga ne žele, i to je ono što ga njima privlači, znam to jer i mene isto tako vole oni koje ja ne želim, zato sto misle da imam neki “stav”, a nemam nikakvog stava prema njima, jednostavno nemam ljubavi za njih i zato sam im cool jer sam nedostizna. Proklete mazohiste!
Sto se tiče sexa o kojem govoriš, sex bez ljubavi je čisto s.anje i ne bih ga pozeljela ni najljućem neprijatelju.
I ne kontam kako to neko moze nemati dobru komunikaciju u braku a imati dobar sex. Meni je glavni izvor uzbuđenja upravo dobra komunikacija, i uopste me ne uzbuđuje pogled na necije tijelo ako u tom tijelu ne lezi inteligentan duh koji ce u meni svojim načinom ophođenja stvoriti želju za njim.
Mozda sam ja vanserijska proizvodnja, ali tako je.
Ti si rekla istinu, ali i alkemičar ju je rekao.
Možda im se ne bi trebala okrenuti svom snagom svoje iskrenosti. Ne ostavljaš im onda prostora da te zavode ;)..
Kao što alhemičar reče, slabo se muškarci i žene razumiju zbog prirode naše konstrukcije i različitog rezonovanja stvari ili različitih valnih dužina. Pri tom ne mislim na neformalnu komunikaciju, nego u pogledima na svijet. Ono što žene često kažu kad im se poboljsa komunikacija sa partnerom da im bude lošiji sex. Nestaje one napetosti i adrenalina. Zato ima ona “poslije svađe ljubiti slađe” 😀 Obično ukoliko su muškarac i žena jako slični po načinu razmišljanja nema elektriciteta između njih pa često kažu on ili ona da imaju osjecaj kao da pričaju sami sa sobom. Nema zanimljivosti.
da još ovo kažem, dok mi je naumpalo…što se tiče te muško-žemske ljubavi, mislim da mi muški i žene slabo možemo oko toga naći zajedničkih stavova, ne kažem da je skroz nemoguće, to je sve opet do naših specifičnih priroda, biologije i kemije ai alkemije) …esperansa..sex be ljubavi je sex, sex sa ljubavi je vođenje lubavi, ai tu opet dolazimo do ovih razlika MiŽ
Ne dolazimo do razlika, slazem se i ja sa tim zadnjim sto si rekao, a ako nisi primijetio slozila sam se i sa cijelim tvojim prethodnim komentarom.