Oh, darling, you talk too much

Kaže joj da mu je teško naći nekog da ide u kino sa njim..

Ne, nije problem.

Izvinjava se što nije romantičan film u pitanju, vec triler. Jer zna da mu je rekla da  se odavno prebacila na light žanrove, poput komedije i romantičnih filmova . Nije se sjetio upitati zasto. I ona se nije sjetila dodatno objašnjavati.  Nije znao da bi  ona radije gledala akcioni muški film nego romantični, jer prerano je bilo da sazna da su njene mlade godine već imale dovoljno drame i specijalnih efekata na kojim bi pozavidjeli i najbolji scenaristi i da su je dirljive filmske scene činile previše ranjivom, a prizor u kojem ona plače toliko nije pristajao uz nju da je djelovala čudno i izazivala smijeh u publici sa kojom bi bila okružena.   Godinama je naučila ponekad poštediti svoje nježno srce ..pa makar i od loših filmova..

Poslije su otišli na kafu..

Dugo je pričala sa njiim i više nego obično..

Vec je odavno shvatila da nisu sve tišine iste.

Bila je od onih koja je samo sa  rijetkim mogla da ćuti i samo postoji …

 

Rendgen

Rendgen

Zamisli, neko ti kazuje o vremenu a ti vidiš kako i koliko jako se štitio od godišnjih doba u životu.. po boji tona osjetiš jačinu njegovih životnih bura i oluja, a po borama na licu vidiš mu svježinu proljeća ili ‘pak samoću jeseni…a ti, suosjećaš..

Zamisli, ljudi te izbjegavaju pogledati u oči, jer osjete da im u tom trenutku možeš da pročitaš misli i namjere..a ti, praviš se da ne vidiš.. zamisli, ljudi se postide u tvojoj blizini..a ti, još više se umanjiš..

Zamisli, pogledaš u čovjeka i vidiš sve, sve osim tijela..sve boje njegove duše.. …a ti, volio bi ponekad da ne vidiš..

Zamisli, nekad ne pripadaš sebi, pogledaš se kratko tuđim očima, pa se brzo vratiš da pogledaš sebe iz svemira i poželiš za dušu više prostora, a ti..onda ubiješ ego..

zamisli, kao dijete samo uživaš u slaganju kockica u mozaiku sopstvenog života..

zamisli, ponekad svjetlošću oka svoga osvijetliš nečiji život….

…zamisli..

Kaže mi : “Nekad se bojim reći hvala i molim, ne znam, kao da me stid. Ma znam ja da to treba i mogu to, ali jednostavno ne volim tu kulturu. Mislim da ubija duh. Takva, nije mi prirodna ljudima. Ne znam zašto odrasli to sebi rade. Zašto me neko pita kako sam, a vidim ga da gleda kroz mene. Možda griješim, ali i vidio sam puno puta kako ti fini uglađeni ljudi biraju prema kome će biti kulturni. Možda se zato bojim. Bojim se da ću malo pomalo jednog dana postati od onih lažnih kulturnih ljudi. Radije neka me ovakvog, nekulturnog. Pa ako će me zbog toga proglasiti seljakom i drvosječom, neka.” Eh, moj sine pusti ti definicije, okvire, norme. To je za neznalice što ne poznaju ni sami sebe, kamo li tajne života. Ti samo brini da u tvom svijetu bude dovoljno ljubavi. Vidjećeš sine, ako to uspiješ, shvatićeš da će moći jednog dana ljubiti sve ljude isto, bar dok ne upoznaš čovjeka u njima. Sine, ti si već na dobrom putu da postaneš najkulturniji čovjek na svijetu, jer ubijeđen sam da samo iskren čovjek koji ima dovoljno ljubavi u sebi može da bude istinski ljubazan i kulturan i kad te takav čovjek sa osmjehom pozdravi, obično te zarazi svojom energijom i ne možeš, a da mu se instiktivno ne osmjehneš. Mislim da su takvi ljudi svjesni svog nura (reče više za sebe ). I sine, ne dopusti nikad da te neki ljudi povrijede samo jer su zaboravili ponoviti gradivo iz kulture. Radije ih sine posmatraj kao bolesne jer im nedostaje vitamina ljubavi i sreće.Zapamti, ljudi su obično grubi jer su nesretni

Sve se mijenja samo je promjena stalna