Nisam ovdje odavno škrabnula nešto. Pošto sam rekla Alhemičaru napisati  par citata iz knjige “Kur’an kao nenadmašni fenomen” pa da se odmah tog riješim, da ne bi ispala lažljiva. Nego prvo da vas upitam kako se vi bočite sa ovim stranjcima, što vam pišu poruke i komentare. Evo kod mene za manje od 7 dana opet se nakupilo. Sad ih ima 429. Kontam da ih pustim, ako ništa. Jednom sam pitala inspektora, ali nismo se baš nešto plaho razumijeli.

Nego da ne bi imala plaho kilometarski post, da kažem koji  dio iz ove knjige posebno volim.  Pošto sam  vaktile bila uvijek od onih ljudi što vječito kasne,  tako da ću ovaj post posvetit definisanju vremena.   Kao što rekoh da sam bila poznata po kašnjenju, u prosjeku je to bilo 10 minuta,  a pošto sam ionako znala zaboraviti na vrijeme  tako sam pomjerila sve svoje satove 10minuta unaprijed. Funkcionisalo je to, dok mi nije dosadilo  često opominjanje da mi sat brza. Nije mi se dalo objašnjavati redom, pa sam vratila vrijeme. Često sam znala razmišljati o vremenskoj dimenziji i pitala sam se kako to da nam nekad minute,sati i dani sporije idu, a nekad brže. Ili kako protiče vrijeme dok spavamo. Npr. imamo osjecaj da je bio tren, a u stvari proveli smo oko 7h u snu.   Čitala sam i slušala dosta o vremenu. Međutim, tek nakon što sam pročitala u ovoj knjizi detaljno i tako jednostavno objašnjenu teoriju relativnosti vremena, dobila sam odgovore na neka pitanja. Ima toga 5  stranica , tako da ću samo izdvojiti par citata. Nadam se da tako izdvojeni neće izgubiti smisao.

RELATIVNOST VREMENA OBEZNANJENA PRIJE 1400 GODINA

“On upravlja svima, od neba do Zemlja, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.(32-Sadžda,5),

K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.(70-Al-Ma’aridž,4).”  U posljednjem stoljeću je postalo jasno na kako krupne činjenice upozoravaju ajeti,koji se mogu shvatiti jedino uz pomoć Einsteinove teorije relativnosti. Prema Einsteinovom mišljenju, i specijalnoj teoriji relativnosti za osobu u vozilu koja se kreće brzinom svjetlosti vrijeme sporije teče.Za vrijeme od 100 dana u normalnim okolnostima na Zemlji onome ko bi se kretao brzinom približnom brzini svjetlosti prošlo bi 50 dana. Tj. povećanjem brzine smanjuje se brzina proticanja vremena. Isto tako opća teorija relativnosti bavi se gravitacijskim poljima i dokazuje da vrijeme sporije prolazi na mjestima sa većom gravitacijom.  Razumijevanje relativnosti vremena doprinijet će boljem razumijevanju Kur’ana.  Einstein je utvrdio da je vrijeme relativno. Kant je vrijeme smatrao prirođenom funkcijom, apriornom kategorijom. Einsteinova fizika bila je nauka koja je ujedinila prostor i vrijeme, ali i dalje u ovakvoj fizici ljudska svijest nije predstavljala značajan faktor. Za razliku od toga Kant je priznavao samo vrijeme kao kategoriju  koja se u ljudskoj svijesti povezuje sa materijom, a ne i vrijeme koje postoji izvan svijesti.   Međutim, pored ovih teorija potrebno je istražiti pojam”relativnost ljudske svijesti”.Kao što je ključ napravljen prema svojoj bravi, isto tako je naša svijest stvorena na način da percipira svemir(prostor) zajedno sa vremenom. Prema tome:1.vrijeme postoji u prostoru 2. svijest je stvorena sa apriornom mogućnošću percipiranja vremena i prostora. Ilustracije radi, u Kur’anu se kaže da će, nakon proživljenja, ljudi misliti da su na Zemlji ostali veoma kratko vrijeme. Razumjeti relativnost vremena znači i shvatiti ovaj Kur’anski stav, a i odgovor na pitanje šta mrtvi rade do Sudnjeg dana. Zbog toga što umrla osoba nije vezana za dimenziju vremena na Zemlji, hiljade godina koje prođu nakon nastupa smrti za nju ne traju čak  ni koliko jedan dan.

“A na Dan kada ih On sakupi učinit će im se da su boravili samo jedan čas u danu, i jedni druge će prepoznati…(10-Yunus,45) , A koliko ste godina na Zemlji proveli?-upitat će On. Proveli smo dan ili samo dio dana” -odgovorit će-“pitaj one koji su brojali.”(23-Al-Mu’minun,112-113)

Kad govorimo već o ovim dimenzijama dva najzanimljivija dokumentarca što su ostavili dojam na mene su ovi  u prilogu. Ne spominju islam, ali za one koji poznaju materiju, mogu primjetiti dosta poklapanja.  Toplo preporučujem svima.

https://www.youtube.com/watch?v=Rz6G7natMTM

Kako reče jedna danas, 8. mart se ne slavi, on se živi.  Mogla bih da hejtam hejtere ovog dana, još više one koji su pretvorili ovaj praznik u komercijalu, ali kako ja rijetko šta hejtam zbog moje mi nirvane,  svakom njegov nemir.  Tako da me to plaho nešto ne dotiče. Osim što se pitam što neki muslimani rade posebne hutbe kako ovo nije muslimanski praznik i kako ga ne treba slaviti. U jednu ruku to razumijem, jer slavljenje kod nekih naših muslimana podrazumijeva  alkohol.  Ali, ako takav čovjek voli da popije, ne spriječi njega ni ulemin proglas, a onaj koji je odlučio da ne pije, njemu isto ne treba. Ali ako je samo zato što je svjetovni a ne muslimanski praznik pa ga treba negirati to mi se već ne sviđa. Ali, koga briga šta se meni sviđa ili ne. Ja znam da zahvaljujući tamo nekim ženama koje su se borile zbog jako loših radnih uvjeta i niskih plaća imam danas bolje uvjete za život.   Ne razumijem kako pojedinim  ženama muslimankama koje su svjesne da u Bosni nije na snazi šerijat već da žive i rade po svjetovnim zakonima i  imaju mogućnost da doprinesu kućnom budžetu zahvaljujuci  upravo tim određenim ženama imaju nešto protiv 8 marta.

Ne kažem da sam ja to nešto specijalno obilježila.  Jest da sam danas napravila Švarcvald tortu, ali to je bilo jer je danas nedjelja. Da nisam dobila par čestitiki u inboxu, ne bih znala ni koji je datum. Ali, to je već drugi par opanaka. Rijetko kad i znam.  Međutim, drago mi je da postoji ovaj dan i simbolično.

Drago mi je jer znam šta znači živjeti, kretati se i raditi u muškom svijetu.  Ne mislim da je teško zaslužiti poštovanje kao žena.  Lično nisam se nikad osjetila ugroženom od nekog muškarca. Mada je to djelom do mog stava, pa su me i najveći krkani poštovali kao damu. Govorim u poslovnom kontekstu.  Kad želim da me tretiraju kao čovjeka prije svega, pa tek onda kao ženu.   Međutim, u tom svijetu žena opet može da uspije s tim što je svaki njen naredni korak borba, ali jake žene to neće slomiti već će im biti motivacija da budu svaki put još bolje od same sebe.

https://www.youtube.com/watch?v=gb-B3lsgEfA

Meni kažu da sam previše samokritična ali opet u cijeloj toj priči, pošto sam žena meni  više smeta njihovo ponašanje . Smeta mi  što često gube identitet u prisustvu muškarca, što se  ne znaju međusobno solidarisati i poštovati kao muškarci i dr. nego to odmah kao zavlada cijelim teritorijem i osjeća se ugroženom od druge žene. Ma ima tog još, ali ipak je dan žena, pa cu biti blaga. 😛 Uglavnom većina žena dobije tretman kakav zaslužuje.  Žao mi je samo onih žena što proživljavaju psihičko ugnjetavanje a i dalje se nadaju da će ih neka viša sila izbaviti od tog i još gore  pozivaju se na tuđi moral i savjest.  Dobro, morala sam i sama to preživjeti da bih shvatila da mi je dovoljan  moj razum da postavim sebe i druge na mjesto koje sljeduje.  Tako da danas ako primjetim da neka osoba nije u stanju pokazati poštovanje, ja bih ga direktno zahtjevala i postavila osobu na njegovo mjesto.  Ne znam kad tačno ali nekako  usput  onog trenutka kad sam zavoljela sebe odlučila sebi biti i najveća podrška. Danas, poštovanju dajem stepenicu više iznad ljubavi.  Što više cijenim neku osobu, više je i volim, ali i obrnuto, jednim dijelom, nažalost.

Vjerujem da postoji ljubav između majke i djeteta.

Vjerujem da postoje blaže ljubav poput  ostalih familijarnih veza(brat, sestra, otac, nene, did,TETKA 🙂 itd)..

Vjerujem da možeš psa zavoljeti kao člana porodice.

Vjerujem da možeš voljeti nekog čovjeka poput bližnjeg svog, bilo da je muško ili žensko. Samo jer si zavolio čovjeka u njemu.

Vjerujem da nas je Bog  stvorio iz ljubavi jer je on Onaj koji voli  i da nam je spustio ljubav na Zemlju među ljude da sa njom iscijelimo sve rane i postanemo čisti od grijeha, jer svjetlost ljubavi je posebne boje.  Vjerujem ako iz nekog razloga trenutno nismo sposbno za ljubav prema drugim ljudima, čak ni sebe, ukoliko volimo samo Boga, mi smo spašeni.

Vjerujem da je sudbina zaslužna za susrete nekih duša.

Međutim, ne vjerujem da postoji ljubav između muškarca i žene. Bar ne ona ljubav o kojoj maštaju žene da će doživjeti.  Ne vjerujem u bajku  kad se dvoje zaljube, možda i ožene da ce nakon toga biti dugo u ljubavi.

Vjerujem da se muškarac i žena obostrano vole samo dok su zaljubljeni. Poslije, prije ili kasnije oni sami ubiju tu ljubav. Mada i da imamo taj predmet u školi, ljudi bi opet padali na testu ljubavi.

Znači, ne osporavam zaljubljenost, mada i tu imam neku teoriju ili kako ti je majka priroda zahebala muški rod. Govorim o ljubavi koja prelazi iz zaljubljenost, o dvoje koji su u dugoj vezi ili braku, o onom trenutku kad kažeš:” Odlučio sam se za ljubav”.

Nego, stava sam kad prođe zaljubljenost prestala je i ta čarolija ljubavi između dvoje. Koliko će ta čarolija trajati zavisi od para tj. koliko je znaju sačuvati. Onaj daljni odnos što je nazivaju ljubav je zasnovan samo na sexu, prihvaćanju, poštovanju i razumijevanju, pomiješan sa navikom. Zašto to ne zovem ljubavlju. Jer su to svaka emocija za sebe, pa tako i osjecaj ljubavi.  Što znači ostatak života zavisi od karaktera kojeg imaš kraj sebe i od sposobosti igranja igre ljubavi. E pa obično u tim odnosima je jedno donje. Ono koje više voli i održava taj odnos. Obično je to emotivniji karakter tj. osoba koja vjeruje u iluziju ljubavi pa je zbog nje i spremna na određene žrtve.Obično su to žene. Čarolija prestaje kad se zaredaju neka sranja i žena postane svjesna da je ona ustvari cijelo vrijeme prihvatila stanje dobrovoljne robije tj. kad izađu iz stanja podsvijesti, tad se mijenja i pozicija moći. Ne sviđa mi se što većina žena tad prebacuju muškarcu da su je izmanipulisali. Ne vjerujem da su žene toliko naivne. Ja bih platila da me neki može tako zahebati, još dugoročno 😀 Uglavnom, kao što rekoh neki parovi ne prežive te promjene pozicije moći. Nekad zbog karaktera žena, nekad muškarca. Čest obrazac je da muškarac dobije osjecaj straha da bi mogao izgubiti ženu i tad počinje da shvata da je stvarno voli. Do tad muškarac se ponaša prema ženi samo kao da je želi, u suštini muškarci se teško i zaljube. Oni su sa ženom koja je zaljubljena u njih jer je poželjna ili jer je komfornista pa će mu udovoljavati. Što se tiče ljubavi, samo ako je nemoguca tad je mogu doživjeti. Dok je žena doživljava samo dok je moguća, tj. kad ima muškarca i vjeruje da je to između njih ljubav.Zbog toga često čujete od muškaraca da su samo jednom voljeli tu neku koju nisu mogli imati, dok žene mogu više puta da vole. Kao što rekoh, čarolija traje dok je igre. Ono što se često dešava jeste prilikom promjene pozicije moći da se dotad dominantniji muškarac preda prije kraja, tj. otvori joj srce na dlanu napokon joj nudeći muškaraca kakvog je žena oduvijek htjela. Ali baš tad završava igra. Većina žena će sve učiniti da to dobiju i na kraju kad to ostvare neće znati šta sa tim. U suštini žene ne vole mlakonje več muškarce koje kažu volim te, ali nikad neću “izdati” sebe zbog tebe. Pod izdajom mislim na dobrovoljnu predaju moći koju daš drugoj osobi pod pritiskom u trenutku slabosti. Na kraju to dođe kao poniženje jer niko ne voli vidjeti sebe bespomoćnog bilo da je muškarac ili žena. Uspješan odnos je naizmjenična pozicija moći. Što se tiče sexa, on je jako bitan ako ne i najbitnija stvar u odnosu. On može biti dobar i nakon što prestane čarolija ali će oboje željeti sex sa drugim ljudima. Znači varanje postoja stvar odluke, jer samo kad si zaljubljen želiš sex samo sa jednom osobom. Dok kad “voliš” poželiš i druge.   Također,  danas možeš često čuti  da se jedan od partnera dok su “u ljubavi” zaljubi u drugu osobu, ne bitno muškarac, žena i brak ili veza. E sad koliko si u stanju  kontrolisati svoje nagone je jedno a da li ćeš varati ovisi  isključivo o odluci da ne varaš dok si u vezi.  Isto čest obrazac je kad se muškarac i žena toliko opuste u tim bliskim odnosima, što se obično dešava u odmaklim godinama da jedno drugom prestaju biti predmet sexualne želje, pa muškarci znaju nekad biti grubi pa reći ma toliko smo bliski da je posmatram kao sestru tj. nema želje za ženom. Krivica može biti jednostrana, ali većinom je dvostrana. Po meni između dvoje ljudi koji su u vezi najvažnijee valne dužine i kvaliteta sexa.  Mada dajem sexu prednost jer sam vidjela uspješnih brakova sa lošom verbalnom komunikacijom zbog razlike u valnim dužinama ali odličnim govorom tijela. Tj. sve dok su oboje zadovoljni sexom pretrpiće sva ostala sranja.

Ima tih ljudi koje su roditelji previše štitili kao djecu da su ih kasnije učinili nesposobnim da zaštitite sami sebe..

Ima tih ljudi koji su toliko nesigurni u sebe da uporno imaju potrebu da  dokazuju drugima da nisu..

Ima tih ljudi koji toliko otvorenog srca ulaze među ljude, da ga poslije  sakriju i od sebe…

Ima  tih ljudi koji  pokušavaju zaštiti sebe da ih ne unište drugi, doveli se do najvećeg nivoa samodestrukcije…

Ima tih ljudi koji pokušavajući pobjeći od ljubavi da ne budu povrijeđeni, zaboravili usput i da vole sebe…

Ima tih ljudi koji pokušavaju nanijeti bol sebi tako što ga nanose drugima…

Ima tih ljudi koji  povjeruju da u njima postoji ljudskost tek kad kad se pogledaju  tvojim očima…

Ima tih ljudi koji su odavno  odustali od sebe  i prije nego što su drugi ljudi digli ruke od njih..

..” Gospodaru moj, Kad ja zaboravim tebe, Nemoj ti zaboraviti mene”..

Ova dova se ne izgovara samo riječima već i srcima pomalo za nas, a više za sve one  izgubljene i emotivno oštećene kojima samo On može pomoći..

.

Joj ima jedan profil na fb što me izludi. Svako malo objavi neku sliku da  odmah zaboravim gdje sam pošla i šta trebam na fb. Pitam se samo kako je znao da meni treba poslati zahtjev. Tripujem da je načuo na što sam slaba ili  me  poznaje bolje nego što mislim. Pitam ja prijatelja zna li ko je, kad on meni daj link profila. A jes se čoek iscip’o kad je vidio on kao mislio neko tamo pile, a ono baš pile, al’ pravo 😀 Naravno radi se o profilu jednog restorana, ne znam šta ste vi mislili. Joj da vi vidite tih slika. Ma milina.Te ponude dana, večeri. Još kad objavi jelovnik u obliku poeme. Ama tačno se vidi da je čovjek neki umjetnik. Ubaci se tu pokoja slika sa tamburom u restoranu, jel’ uz sevdaliku se slađe jede 🙂 Pitam ja prijatelja, zna li ko je to otvorio jer je na novo nešto. Inače, znam ti sve nazive gdje se može dobro pojest. Kaže znam, al nisam još bio. E reko’ sine tu idem prvo kad dodjem kući.

Al koliko ja o toj hrani, čovjek bi rekao da sam vazda gladna, a vazda jedem. Baš sam fino večerala u 23h, a prije nego što ću na kurs pravo pošteno se najela. Ej, krenem vam ja danas na kurs i izgubim na Uniju po onim hodnicima. Ama nema insana da se ne izgubi. Dzaba brojevi i slova. Kad ide neki lipšo otvori mi fino vrata, vidim  ne zna ni on gdje goni. Pita on mene šta tražim, reko’ talijanski, ti. Kaže on španski, nasmija se i doda Schade. Ja mislila reći ohani, mene su Marisol i Hose Armando  naučili al de, nasmija se i ja i produži da stignem bar zadnju sekundu posljednje minute prije početka .  Na kursu, drugi jezik dojč a meni draago što sve razumijem 🙂  Naučila sam na talijanskom kako treba sich vorstellen.

Ciao, io sono Vangelis. E tu come ti chiami ? 🙂

..

Negdje sam pročitala da što više starimo, sve više nam se javljaju sjecanja iz prošlosti, posebno djetinjstva.  Meni u zadnje vrijeme hoće niotkud javiti sjecanja iz osnovne škole. Koje sam vam ja zlopamtilo. Eto i danas se sjećam kako me učiteljica kad smo učili prepričavanje izružila, jer nakon što sam pročitala pripovjetku umjesto da prepričam,  ja sve od a-ž  fino izrecitovala.  Još nešto iz drugog razreda se sjecam. 🙂 Kad smo se spajali sa trećim razredom na času likovnog djeca izglasala moj crtež kao najljepši. Međutim, ubrzo je moja školska kolegica počela plakati, pa joj je onda učiteljica nacrtala crtež i djeca su morala opet glasati. Naravno, učiteljicin crtež, pardon Aldijanin su proglasili najljepšim. 🙂 Zbog toga sam uvijek maštala da mi je mama učiteljica. Jedino mi je bilo fino kad učiteljica ponekad nije mogla doći u školu, poručila bi drugoj učiteljici da pripazi na naš razred i da taj dan budem cijeli dan učiteljica.  Što se tiče mojih roditelja, oni se nikad nisu pretjerano uzbuđivali oko moje škole.  Njima ili rekla da sam dobila pet na početku godine iz jednog testa iz hemije tako da nisam morala do kraja godine učiti taj predmet ili da nikad nisam pročitala niti jednu lekciju iz fizike a uvijek imala 5,  jer dok bi profesor završio diktiranje zadatka iz fizike ja bi već imala rezultat ili im rekla da sam dobila lošu ocjenu, samo da bih im vidjela reakciju.  Najveća reakcija u mirnom tonu je bila “učiš za sebe” , mada je bila češća “Bolje bi bilo da znaš šta uraditi po kući”. Ponekad zbog tih poslova nisam često učila kod kuće. Mada i sama sam učenje ostavljala za školu.  Tako npr. zadacu  ako ne bi uradila u školi ne bi je ni imala.  Čak mi se znalo desiti da idem sa pogrešnim rasporedom u školu, tj. sa knjigama od jučer. 🙂  Što se tiče nekih nagrada što dobro učim,  iako mi je puno toga bilo potrebno za školu, već od trećeg razreda sam izluđivala babu rah.  da mi kupi pravi motor, a on bi uredno svake godine obecao za narednu. Prestala sam pitati u osmom razredu jer ga je  tad kupio mlađem bratu, iako je imao lošije ocjene.  Što se tiče moje razrednice, ona je kao važila za neku strogu učiteljicu. Međutim, ja je ni ne mogu zamisliti takvu. Znam da bi me često pohvalila pred cijelim razredom jer sam znala do kraja časa prilikom novih lekcija javiti odmah da odgovaram, posebno sam pjesmice voljela učiti odmah Hasanaginicu, Kerušu itd.. Jedini razlog za to mi bio da se toga odmah riješim i da ne moram kod kuće učiti. Onda su to počela raditi i druga djeca. 🙂 Dobro, ipak je samo meni dopuštala da vodim kontrolni umjesto nje, jer sam već imala popunjene rubrike ocjenama. Tad u razredu iz kontrolnog iz gramatike najveća ocjena bila trojka, ali nije bilo jedinica. Trebalo je svima pomoći podjednako 🙂  Ni u jednom trenutku za vrijeme svog školovanja nisam pomislila da sam nadareno dijete jer što bih više upoznavala učitelja, svaki je hvalio moje starije sestre, posebno najstariju o kojoj učitelji i dan danas pripričavaju njene sposobnosti djeci iz komšiluka. Sjecam se da sam nakon završetka gimanzije upoznala kćerku moje razrednice koja je tad bila na fakultetu, i da je rekla da joj je drago što je napokon upoznala osobu sa kojom je ponekad pričama njena mati nesvijesno nabijala komplekse. Kad sam nedavno u priči mama i ja dotakli mene kao djeteta, prepričavajući moje neke ludosti. Mama kaže ” Jesi bila malo čudna k’o dijete, možda sam te trebala voditi psihologu kad me je tvoja razrednica savjetovala. Rekla mi tad da si se previše zamarala pitanjima o postanku svijeta, životu, smrti. ” Reko’ nek  me nisi odvela, kakva sam onda bila bena ja bih njemu dala analizu. 🙂

Posmatrajući sebe kao dijete ne mislim da sam bila posebno inteligentna zbog lakoće u učenju, više se čudim stepenu moje preosjetljivosti i maštovitosti koju sam tad imala. A maštati, čini mi se, znala sam k’o niko.  Sve do trenutka kad se prekinulo moje djetinjstvo. Za osjetljivost i danas me nekad zna uhvatiti, a  sestra bi mi znala reći da sam znala plakati zbog raznih stvari, poput gladi u svijetu i da sam često prije spavanja spominjala kako ću svim Romima sagraditi zgrade da imaju dom i asfaltirati sve puteve. Što se tiče Roma pokušala sam nešto radit i odustala, a za asfaltiranje mi već načelnik završio posao. 🙂

Na jednom od časova islamske vjeronauke smo gledali intervju Sami Yusufa u kojem je, između ostalih, bila i njegova pjesma Al Mualim.  Profesor nam rekao da su ljudi drugih religija često komentarisali da u ovoj pjesmi mogu osjetiti njegovu ljubav prema poslaniku .Pošto su mi se posebno svidjele pjesme, profesor mi iduci čas poklonio CD.

I zaista na nekim video klipovima, ilahijama ili surama od pojedinih osoba se može osjetiti  i ljubav prema Allahu dž.š.

Baš bi voljela  pročitati neki post posvećen ljubavi prema Allahu dž.š.

Neko trenira strogoću, ja evo strpljenje, ignorisanje i zaboravljanje.  Mogu vam reći da napredujem. Sposobnost zaboravljanja računam kao posebnu blagodat. Nekad me toliko krene da se znam iznenaditi jednoj te istoj stvari koju sam već čula, više puta dnevno. Al haj što sebe iznenadim, nego mi malo čudno što se drugi toliko iznenade što sam ja vazda iznenađena, al haj. Bivša cimerka i danas prepričava kako me je 4x iznenadila sa istom vješću da je sutra kolokvij. Kaže, ja kad god u kuhinju i onako usput prokomentarišem kako onog ima ili kako mi se ne da učiti za sutra, u nje uvijek reakcija iznenadjenja.  Mislim, jel’ gdje bi ja i bila drugo za vrijeme ispita. Ko kad insan brzo ogladi od učenja. 🙂

Nego, što se tiče blagodati zaboravljanja u ovom slučaju precizno mislim na svoje neke bivše radne kolege i naš balkanski mentalitet. Ono kad imaš hrpu nesposobnih i neodgovornih ljudi koji  samo mole Boga da im je kakve funkcije, da se osjete još više važni. Oni ti vazda imaju o čemu pričati nadaleko i naširoko, posebno o svjetskim problemima, naslikavati se po portalima, davati izjave za TV, a ovamo svoju avliju ne znaju pomesti, od najobičnijih obaveza i sve čekaju da im padne anđeo sa nebesa i odradi njihove dužnosti.  E takav ti je naš poslovni narod 90%  i onda samo ti ispadaš glup što eto ganjaš da ti bude sve po propisu i zakonu. Ma volim što me sestra driblala od malehna sa pravom. Tako da mi ta kako oni vele dosadna administracija postala omiljeni začin u poslu. I naučila se fino, sve crno na bijelom i ispostavi se na kraju da mi je trebalo i da će mi trebati.

Et donedavno me je ta ljudska gluposti znala toliko izbaciti iz takta da od huje i plačem a sad, par sekundi, minutica, prošetam do kuhinje da se napijem vode i fino odem off iz radne grupe da ne gledam zla očima. Nit šta komentarišem, nit ispravljam krive drine. Ja svoje odradila a oni nek se koprcaju.

Može biti da sam ovo lako i podnijela jer cijelo vrijeme u ustima osjećam slast pečene začinjene kokoši, ma k’o da je jedem.  A nije da nisam večerala, čak malo i više neg što treba 😀

Što ja znam biti naivna, to ne mere niko. Fino mu kažem da najvolim light filmove, sa eksplicitnim sadržajem a on meni pošalje film sa teškom tematikom pa me sad dzigere bole u sitne sate i na to sve me film razbudi..Pošto sam sad nizašto sem pisanja, ajd da vam ispričam svoj dojam iz kina večeras o 50 sivom. Pošto je bio nezanimljiv ispočetka, učinila sam sebi vrijeme zanimljivim lupajući gluposti. Dobijem ponekad konfiguraciju inspiracije da čak i samu sebe nasmijem.

Ukratko, film nije nešto loš koliko pričaju, al me nije barno, osim onih scena koje su bile i najbolji dio filma. Ali da sam muško i nakon što bi pogledala ovaj film zaključila bih da se ona zaljubila u njegove pare i da svaka žena voli da je muškarac maltretira, jel’ inače što bi sve žene ludile toliko za tom pričom.

Moram da zabilježim da sam danas ispoštovala dio svog strateškog plana što sam ga napravila jučer u vozu. A u vozu sam se našla pri povratku iz Salzburga. Bila malo ‘nako u  gostim preko vikenda. Bilo baš ugodno. Čak sam slušala Šabana Šaulića u disku, bom ko dijaposra.  Ajd neka sam čula svoju Cvetu in live. Fino on pjeva, trudi se, pravi profi ali et nešto mi ga bude žao na onoj bini, zbog godina mu njegovijih.  Pitala sam se šta mu to treba u životu. Bolje da kućica grah i pjeva sebi za dušu. Primjetila sam da ni njemu nije drag onaj seljakluk što naš svit zna napraviti. Sjetila se koncerta Amire Medunjanin iz Zagreba. Fino nema tu seljakluka i uz sevdah ljudi piju ali fino se sjedi na stolicama i sve kulturica. Ali sa Šabanom to je već nemoguća misija.

https://www.youtube.com/watch?v=pTKogmKTKok

Što se tiče plana. Odabrala sam sebi literaturu za februar i već danas 3h radila na njoj. Vježbam pisanje engleskog i njemačkog, usput učim nove riječi i gramatiku i popravljam znanje iz ekonomije, sve u 3. Vidjećemo koliko ću biti dosljedna sebi ovaj put. Danas sam se prijavila i na kurs talijanskog. Nek se nadje.  Sve se može stici kad se umanji internet :p

Top vijest februara: Dobila sam godišnji kako mi paše i sad se sjetih one “Zbogom Bosno, odoh ja u Sarajevo” 😀

Još bolja vijest je da sam dobila  i svoju drugu vizu. Još jednu godinu službeno kao dijaspora.

On ju je ubijedjivao da se sreća može postići samo ako se daš najviše u jednom segmentu, kao što je npr porodica, dok druge manje bitne zapostaviš. Argument mu je bio, da ako nešto ne izgradiš kako treba i svugdje rasipaš svoju energiju nećeš na kraju imati ništa.

Ona je njega ubijeđivala da se sreća može postići samo ako držiš sve segmente u ravnoteži poput familijarnih, poslovnih, društvenih odnosa i da trebaš energiju ravnomjerno rasporediti na svaki segment. Argument joj je bio, šta ako se daš previše u jedan segment npr. porodicu ili partnera i desi se nešto na što ne možeš uticati i izgubiš to u šta si se najviše dao. Istina je da je tvoj cijeli svijet srušen, jer je jedna osoba bila samo tvoj svijet.

On je gledao gdje može više dobiti, a ona gdje manje izgubiti.

Zatim su oboje zacutali i zapitali se nad svojom računicom do sreće ..