Ti neki čudni svjetovi

Moj brat i ja ne komuniciramo kao normalni brat i sestra. Kaže da mu se mrsko javljati i u tom prođe i po 7 mjeseci. Veli, čujem da si dobro i dosta, šta ću pisati reda radi. Pošto uvijek pravi nekog belaja, dobijem mu uvid u život i bez njegovih izvještaja.

Familija ti dodje kao neki dio tijela. Nema tu prevelikih riječi, učestalog iskazivanja i dokazivanja emocija. To je jače od toga. Kao da je dovoljna činjenica da imaš te osobe u životu. Mada, priznajem da u tom nejavljanju s vremenom, zaboravim tu činjenicu, sve dok me u neko gluho doba ne trgne misao o njemu i tad cijelim srcem i usnama krenem brzo izgovarati razne molitve dok se ne umorim.

Ispostavi se svaki put da je Božija milost neizmjerna.

Međutim,kad se nas dvoje vidimo to ne znaš ko tu koga može više napričati. Zadnji put sam bila počastvovana s njegove strane. Kaže,evo maksuz ću zbog tebe iz kafane doći kući, ako ćeš mi napraviti čaj pa da malo sjedimo i pričamo. Onako usput napravimo psihoanalizu jedno drugog i damo savjete za koje znamo da nijedno od nas dvoje neće poslušati. On naprimjer zadnji put je bio dosadniji od mame, nene, i svih tetaka skupa kako sam predugo sama i koristio je svaku priliku da bi to kao suptilno nabacio. Kaže, znaš ti si ovako fina, posebno kad se središ. Odeš sama u kafić, sjedneš za šank i naručiš piće. Sigurno bi nekog našla, i bom gledaj da ima para. Nemoj da ti ja moram govoriti. Nisi malehna.

Reko ‘ nemoj da te ta činjenica brine više od mene.

Drugi dan, on gleda TV, ja za laptopom. Na ekranu Severina. Kaže joj vidi je, tačno bih joj dao para u zajam da vidim kako će se ponašati.

Ćuti, ćuti pa opet.Ja samo ne razumijem što se tebe svi muškarci boje.

Reko’, misliš poštuju.

Ma nema tu ni harna muška danas, sve neke tetkice. A i ti ne znaš već zakačiti se za neke fuce, koji su zeleni a umislili sebi da su pametni. Vidiš te tvoje što se uvijek dopisuješ a nikad ništa, pa za takvu curu ja bih uzajmio pare za autobus i došao da vidim kako šta. Odmah znaš da su glupi.Neka, samo se vi dopisujte, a život nek prolazi.

Nastavi on sam opet. Ma tebi treba neko ko će ti odbrusiti ako treba i zagalamiti i opsovati, inače od toga ništa. Tu mi povuče živac njegov pokušaj dijaloga, reko’ vidiš da radim nešto na laptopu. I kao obično,morala sam lanuti. Taj bi mi mogao jednom opsovati. Znaš da to mrzim i najzad ja sam rođena da me se drži kao kap vode na dlanu.

Doda, i to stoji, tako i treba. Ma, znaš već šta hoću reći…

Za čudo i jesam znala.

Opet ćuti, ćuti i nakon desetak minuta. Ma nemate vi pojma šta je ljubav. Kaže ma to koliko je tebe onaj onaj volio i ti njega, nije ništa ustvari. Sve vaše (misleći na ostale sestre) ljubavi kad skupim na hrpu je ništa koliko ja volim nju. Znaš ono kad je Muhamedu a.s rekao da mu stave u jednu ruku sunce u drugu mjesec ne bi se odrekao islama, e tako meni da kažu daću ti u jednu ruku sunce i mjesec u drugu nju, ja bih nju odabrao…Zatim ju je nazvao i krenuo malo meziti i provocirati naizmjenično. Poslije par minuta, stiže mu poruka od nje kako ga voli. On se zadovoljno smije i doda et iako sam je probudio, ona sa mnom fino. Ma to sam ja sebi odgojio…

Poslije par sekundi, opet krenu. Vidiš, koliko ja nju volim, ali nikad joj to neću do kraja pokazati. Jer mi me onda imala u šaci i tu bi bio kraj…

Reko’ jesi sjetio se nakon desetak godina da je voliš. Da je voliš ne bi se nekad onako ružno ponašao prema njoj. Vidjećeš ti dok ona još sazrije.

To ga kao naljuti, pa mi odbrusi. Ma šta ti znaš najzad od ljubavi.

Bude mi žao što mu uništih trenutak sa nepotrebnim strahom, jer znam koliko je uticala na njega činjenica da su mu dvije sestre raskinule dugogodišnje veze, tek tako.

Okrenuh leđa od laptopa i rekoh mu tepajući. Ma voli seka svog mlađeg bracu. Kad se on ispravi iz ležećeg položaja i ozbiljno mi reče odmahujući rukom. Nemoj ni slučajno. Šta’š me voliti.

… Nešto kontam, dobro je on i normalan, s obzirom na sreću i nesreću da je više od pola svog života živio u kući sa 5 žena.

Volim da me vole

Kako to misliš, ti bi pozitivnu kolegijalnu klimu, a ponašaš se kao šupak.

Jedna od najmržih osobina mi je bahatost/oholost. U životu imam dvije osobe, za koje sam ubijeđena da su im konobari pljucali u kafu ili hranu, a zasigurno momci jebavali mater u odskocima. Nekad me je bilo sramota biti u njihovom prisustvu. Često bi me ljudi maksuz zaustavili na cesti ili javili online samo da me upitaju kako to i zašto se družim sa njima, jer navodno kad ih samo sretnu na cesti taj dan nemaju sreće. Ja sam ih malo zezala da su oni naravno gajili neke simpatije prema njima/njoj pa nakon kuliranja po običaju pljuju. Ali, nisu ljudi bili daleko od istine.

U par navrata sam im rekla da ih ne znam toliko godina i da se kao djeca nismo počele družiti, da sam ih sad srela u životu nikad privatno kafe ne bi ispili. Ali, kako se čovjek vremenom na sve navikne i prihvatiš osobu kakva jest još i pronađeš u njoj nešto pozitivno što voliš,pomiriš se i sa tom sudbinom da poznaš nekog bahatog šupka što ponosno nosi svoju titlu.

Međutim, kako sam prije par godina počela raditi posao gdje sam bila previše u doticaju sa ljudima skontala sam da je biti fin ponekad pogubno, posebno u radu sa muškarcima.

Iako sam ove dotične uglavnom kritikovala, jedne prilike sam jednoj od njih priznala da bi me bar samo 10% njene arogantnosti olakšalo uveliko život.

Uvijek mi je bilo facinantno kako ljudima možeš reći svašta, ako fino upakuješ. Što rek’o jedan profesor :” Ja kad dajem učeniku keca,dajem tako da ga sa osmijehom prima”.

Dobro da sad ne bi lagala da sam samo fina, bilo je i trenutaka kad sam nakon određenog vremena dobila titulu “arogantna i treba je se čuvati” pa me se preko trideset i više općinskih volontera klonilo (ljudi u crnom).Kad sam to prvi put čula, mislila sam da je neka šala, ali kad sam vidjela koliko su pojedinci kao iznenađeni mojim karakterom pomislila sam da neko ima jadan smisao za igru. Pored dobijene nove ekipe za izlaske neki su mi redovno skrinšotovali konverzaciju kad stranka nije imala pametnija posla nego baviti se Vangelis. Iznenadila me jedino neočekivana popularnost i njihova jadna sredstva manipulacije naivne mladeži.

Zbog prevelike koncetracije negativne energije usmjerenoj prema meni na drugom poslu gdje sam neminovno bila u dodiru sa ljudima u crnom, mom pokušaju odbrane ignorisanjem i arogancijom, jednom dana sam se pogledala u ogledalo i vidjela bahatog šupka. I tad sam shvatila,koliko god se trudio da je nemoguće razdvojiti privatni karakter od poslovnog.

Pošto sam strašljiva nisam se usudila kupiti sebi par ovaca i preseliti u kakvu planinu, spasio me bijeg u drugu državu. Sjećam se tog rahatluka na početku kad prođeš ulicom i ne vidiš nijednog poznatog lica.

Ja dođem danas na posao, a ono kolegica šupak.

Karma je zajebana stvar.

Tamo gdje još djeca vjeruju u čuda

Nakon protesta, čitajući blogove sam naišla  sam kod blogera RA postove kako osniva novu stranku. Čak je uslikao kao osnivačke dokumente i činio se pun nekog elana za rad, mislim da se i zvala RRD.

Baš u to vrijeme,ubijeđena sam, bio pravi trenutak za sasvim novu stranku. Ja se ono baš naivno ponadala. Međutim, ta stranka po svemu sudeći nije ni osnovna, jer se nije našla na listi prošlih izbora, niti je taj bloger više spomenuo nešto vezano za istu.

Pošto sam sklona zaključivanju i teorijama zavjere, pomislila sam da je on ustvari u toj žiži samo ispipavao puls kod javnog mijenja,blogerskog. Sad da li je on nekako iskoristio te podatke ili ih dao nekom da iskoristi,samo on zna. To ‘pak ne bih nagađala.

Nego, s obzirom da sam na par blogova pročitala nezadovoljstvo i želju za odlaskom van BiH( što u potpunosti razumijem i opravdavam) šta po vašem mišljenju mislite da jedino može nam “spasiti” BiH iz krize koja traje već 20 godina i postaje sve dublja.

Ja sam recimo imala razne teorije, jedna mi se posebno sviđa a to da se infiltriraju pojedinci u ove vladajuće stranke jedan mandat i onda pred sljedeće izbore osnuju potpuno novu stranku :D.

Naravno, pažljivo bih odabrala regrute i prethodno obučila. 😀

Nemojte samo reći da sam previše gledala filmova. 🙂

I nešto kontam, ma kod nas ljudi i kad bi čuli da se osnovala nova stranka, ne bi uspjeli naći više vjere, želje i snage za nadu i da ne postoji ništa što bi moglo naše ljude motivisati da istoj poklone svoj glas na izborima. Kao da je kasno postalo kasnije.

Bakir je čak isfurao onu sa novim radnim mjestima, 100,000 je li ono bijaše. 🙂

 

Nedjelja

– Dan kad ne navijam alarm.

– Dan kad se zasigurno probudim naspavana.

– Dan kad sam u svojoj omiljenoj odjevnoj kombinaciji, Darth Vader ili Batman pidzami.

– Dan kad maksuz gledam TV. *Još uz doručak i kafu biram neke najnovije filmove što ću odgledati. One dobre repriziram,ne bi li bolje utvrdila neke rečenice na njemačkom.:D

– Dan kad čitam neku knjigu.*Hmm, jest da nije toliki ćeif kao ranije jer već odnedavno čitam samo na njemačkom ili engleskom, ali opet je korisno sa ugodnim.

– Dan kad me zabole leđa od silnog izležavanja i tad iz ćeifa odem u fitnes ili na trčanje uz obalu rijeke.

Zajednički nazivnik sa drugim danima je da i nedjelja započinje toplim čajem zaslađen medom.

Poslije trčanja slijedi kupanje i rituali ljepote….

Posebnu pažnju posvećujem njezi kose i kože. Pošto imam suhu kožu nakon kupanja se obavezno jednom u toku dana namažem losionom za tijelo, uglavnom kombiniran sa nekim uljima. Dok nanosim piling, masku i tonik na lice, dekolte i nožna stopala volim biti samo u donjem vešu i potkošulji.

Ja baš volim svoja stopala.

Zatim se obučem i sjednem u dnevnu uz TV dok njegujem nokte i nanosim bezbojni lak uz kombinaciju njih par sa šljokicama. Onda se zavučem u svoj kutak i pravim plan za narednu sedmicu . Tek nakon svega uživam u blagodatima interneta, slušam muziku i pregledam koga se nisam sjetila od prijatelja tokom sedmice, a da sam raspoložena za njega. Prije spavanja još pročitam jedno poglavlje obavezne literature, iz ćeifa, da me uspava.

Dan kao nedjelja.

11846292_10206328787570371_870160354_n

******

Danas neki film sa ginekologom u glavnoj ulozi i sjetim se svoje posjete od neki dan. Žene, ako niste bile ove godine na kontroli,eto da vas podsjetim da napravite termin. Iako je malo nezgodno, poslije ti bude lakše kad ti kaže da sve izgleda fino. 🙂

Iako mi je to jedan od najplemenitijih poslova, ipak će ostati možda i jedino zanimanje u kojem se ne bih mogla zamisliti i pitam se šta je motivisalo te ljude da se odluče za taj poziv. Eto ako ima koji ginekolog da me čita nek’ odmah kaže ili zauvijek šuti.:)

Ljepota je…..mladost.

Kad god vidim starog čovjeka, postanem ranjiva. Najviše ih sretnem uz obalu rijeke predviđenu za šetanje, trčanje i bicikliste. Uglavnom sa sobom vuku kolica….uče se hodati. Bude mi drago kad imaju pratnju. Ne mogu a da ne zastanem kraj njih i tiho prođem nakon čega dobijem snagu da udarim još jači sprint i ponavljam u sebi tijelo je mašina, misli na svoje četrdesete.

Danas na poslu mi opet bila najdraža bakica. Iako je stara, uredno i lijepo je dotjerana. Uvijek sa ružom na usnama i lijepom frizurom. Kažu da se na starim ljudima bore ukažu u obliku karaktera čovjeka. Ne trebaju meni bore, pored urođenog detektora za takve stvari. Mogu da osjetim dobrog čovjeka kao ljubav. Oni i jesu ljubav.Uvijek kažem, kad bi me neko upitao bez čega ne bih mogla živjeti na ovoj planeti. Rekla bih, bez njih..

Kad je moja bakica prvi put došla izgovorila je poznatu rečenicu. Odmah me zagušilo u grlu i jedva sam dočekala pauzu da pokušam dobiti svoju nenu na vezu. Nisam je čula taj dan. Opsovala sam u sebi daljinu.

Nenuška i ja smo redovno imali naše rituale ljepote koji su ujedno najviše zaslužni što smo se bolje upoznale. Naši razgovori su vazda tekli opuštajuće iako smo čupali i teške teme. Ponekad bih ja iz nje izvukla zaboravljene dijelove njene prošlosti, a ponekad bi ona iz mene izvukla detalje iz života ostale unčadi. Uvijek bi me nanovo iznenađivala njena razboritost i koliko je svevremena žena. Dok bih joj masirala leđa, vrat i sljepoočnice, redovno bi me blagosiljala. Posebno, dok sam joj čupala badlje. Najviše sam joj voljela mazati kremom stare ruke. Ponekad bih je kritikovala da se mora češće kremati. Kaže ona ćeri, stara koža puca sama od sebe. Zadnji put kad sam bila kod kuće jedva sam joj uspjela otkinuti nožne nokte. Čudno je šta se događa sa tijelom nakon 85 godina. Duša me je zabolila kad sam vidjela koliko je nestalo. Kao da mi pročitala misli reče, eh star insan kopni sam od sebe,zato ćeri jedi kad možeš, doćićeš u godine kad nećeš moći. Htjedoh joj reći da se to meni ne može desiti, ali sjetih se da sam to rekla za spavanje i pregrizoh jezik. Kad joj pripremam poklon, ja svojoj neni ne kupujem kilu kafe i kocku, već spremim parfem, dezodorans, kremu, dijanu za masažu i bombonjeru. Da mi nenuška kao uvijek miriše.

Svaki put kad je vidim na kameri ili uživo molim Boga da je još proživi.Što se tiče molbi, godinama su sve manje i najčešće stanu u jednu rečenicu prije spavanja.Bože podari svako dobro i sačuvaj od svakog zla i belaja moje najmilije. Kako njih, tako mene i sve muslimanima širom svijeta.

 

Kuja ga je koštala života

Kad mi je brat rekao da je nabavio psa obradovala sam se kao malo dijete. Međutim, kad je rekao da je to vec bio Rahmanov pas i da je star par mjeseci žestoko sam ga napala, govoreći kako mi u kuću neće gotov pas. Mislila sam kako su ga naivno preveslali da se riješe nekog potkruzanera, jer su znali da je slab na paščad. Krenuli smo se raspravljati, ali pošto ga je bilo neugodno pred mojim prijateljicama na napad je odgovorio mirno, te me čak uspio smiriti. Prijateljice su se smijale na moj izljev bijesa. Krenem im objašnjavati kako je važno za psa da mu budeš prvi gazda, al vidim ja nema fajde, bom ko kad to nikad nije imalo psa. Nisam mu fakat vjerovala dok nisam vidjela Zeusa. Jest da je visinom bio već skoro preko koljena, ali vidjelo se na njemu da je još nevino štene.

Ubrzo je Bijeli, kako ga je brat ponekad zvao postao novi član porodice. Znala sam da je savršen jer je u svojoj bjelinii imao smeđi krug oko oka. Bio je poput malog djeteta. Malo je reći da smo ga razmazili. Nije nam to bio prvi pas a i mi nismo bili više djeca pa smo se znali zrelije ponašali prema njemu. Tačnije znali smo da osjecati ljubav nije dovoljno. Bila sam tako sretna što nas je Zeus prihvatio kao prave vlasnike.

Nijednog psa nismo držali na lancu, jer su bili pitomi, bom kao gazde .:) To znalo samo dobro lajati, a to kad zavoli sve i da tjeraš od kuće nigdje to ne bi otišlo. Takve su to ljubavi. Dobro, izuzev kad naiđe kakva kuja. Zna se da je oko kuje uvijek i čopor pasa. Mislila sam da će znati ponašati fino kao civilizovani psi, ali kakvi..

Nakon par dana, počeli smo se pribojavati za Zeusa, jer je on bio previše fino pašče za okorjele hladnokrvne lutalice. Jednu noć se jedva dovukao kući, kad sam ga ugledala krvavog i kako jedva diše odmah sam ga odvezla autom veterinaru. Dobio je 3 injekcije u vrat i ne baš tako dobru prognozu. Kad smo došli kući napravila sam mu supu, brat mu je jedva otvorio usta, nakon par gutljala opustio je čeljusti i počeo lakše da diše.Pomislila sam da će se izvući.Nakon sat vremena brati i ja smo sišli provjeriti kako je, a on je već bio leden. Uzeo ga je u naručje i plakao, a ja još nikad, baš nikad u životu nisam u jednoj noći uspjela isplakati svu bol i ljubav. Nisam znala ni da je to moguće…

Mama me je bezuspješno pokušavala smiriti, kaže to je samo pas a suze joj liju niz lice. Kad je rekla nabavićemo drugog, vrisnula sam da ne želim drugog psa i da neću više nikad voljeti nijednog psa. Čudno,kao da sam se zarekla, jer od te noći sam izgubila sposobnost da zavolim nekog novog psa..Opet, ko zna. Možda jednog dalekog dana, zbog djece,opet odlučim neposjedovati nekog psa.80f2de1baf13cd303e54a53af855b8c1 (1)

Čačanska ljepotica

Pad izdvajanja za privredu u 2014. u odnosu na 2013. od 19,5%, ili više od 63 miliona KM. Manja izdvajanja za poljoprivredu od gotovo 30 miliona KM. Trostruko smanjenje izdvajanja za drvnu industriju. U 2014. za IT sektor nije izdvojena nijedna KM. Učešće turizma u ukupnim poticajima je 0,5% – za planinski i morski turizam nisu zabilježeni finansijski poticaji. Više o istraživanju na linku ispod.

 

http://www.kultbih.org/index.php?option=com_phocadownload&view=file&id=428%3Aanaliza-budzetskih-poticaja-privredi-u-bih-ppbh&lang=ba

Da nije sve crno: Od jučer se u Sparu može kupiti i šljiva uvezena iz BiH. Es macht mich glücklich 🙂

 

 

)11816023_10206290020481218_56319209_n

 

 

https://www.youtube.com/watch?v=cSBgXBw2xYg

Topim se

Da vam nešto samoizlječeni hipohondar kaže o strahu. To samo pošalješ u pm i nastaviš dalje.

Nedavno zove mene prijateljica na kino veče, kao biće nas ekipa u stanu. Pitam je koji žanr kaže horori.Reko’ fala, ali horore ne gledam. Da bi večeras otišla u kino ni manje ni više nego na horor. U sebi mislim e bom više nikad nećeš na eci peci pec odlučiti se za film. Naravno da sam ustala prije prvog zapleta i morala pojesti nešto slatko da dođem sebi…

Ne znam kako drugi ljudi na to gledaju, ali ja u svemu moram pronaći neki smisao, pa tako i u filmovima.Kad sebi postavim pitanje, koja je svrha gledanja horora, šta je pisac htio reći jedini odgovor koji mi se nameće jeste povećavanje frekvencije straha kod ljudi. A meni od straha većeg zla nema. Ostala zla su samo njegova posljedica. Mislim kao da ljudi nemaju dovoljno sranja u životu, pa eto idem dodatno iz zabave nabaviti još..

Nekad sam htjela proučavati ljude koji uživaju u hororima. Imala sam jednu cimericu kojoj su omiljene boje bile svjetlo roza i svjetlo plava. Iako bi vam to već sve trebalo reći, dodaću još da za nju ne bi insan reko’ da mrava može zgaziti. Međutim, znala je počesto naviti sat oko 3,pola 4 ujutro da gleda horore do zore i onda ode na predavanja.Da,ta vam nije imala niti jednog minusa. Ne bi se to sa hororima ni otkrilo da me jednu noć nije probudila žeđ. Poslije je spominjala neke patuljke da joj hodaju po sobi i molila da ponekad prespavam kod nje…

Dobro, nismo svi isti. Postoje ti neki super ljudi koji ne doživljavaju stvari tolikim intenzitetom. Dok ja,međutim kad gledam agresiju ili nešto što ima negativnu konotaciju na TV-u, to me toliko uznemiri da poslije tražim mater, malu djecu, sestre, u prevodu sve ljude sa kojima sam okružena ljubavlju da dođem sebi. Inače najsigurnije mjesto na svijetu mi je mamin zagrljaj. Kad sam okrenuta prema njoj ponekad me zaguši tolika ljubav i naglas duboko uzdahnem da malo dodjem sebi. Mama me tad ponekad upita šta mi je,da nije šta bilo.. a ja se samo smijem ko malo dijete i pustim da mi njena ljubav topi svu hladnoću srca što se nakupila tokom vremena.

 

Jednu noć dok sam uspavljivala malu sestričnu, pjevajući uspavanke i gladeći ju po kosi osjetila sam da između struji ista energija, čista ljubav. Ona me čvrsto zagrli i duboko uzdahnu sa velikim osmjehom i reče jedva, glasno”Ja ne znam šta je meni i što se ovako osjećam”..Reko’ to je samo ljubav i pomislih na svoju mamu…

 

*** Mame su ljubav, dobro i poneke tetke. 🙂

Nije lako al de šta se mora nije teško

Volim misliti da sam pravedna i tolerantna. Pa tako kad puštam djeci pjesme pazim da to bude strogo po redu ili prilikom puštanja uspavanki prije spavanja bom kad dođe red  na mene i ja pustim svoju omiljenu uspavanku, bez obzira što je djeca ne vole. Tako sam pravedna prema sebi, a djecu odmah učim da budu tolerantna i poštuju tuđi ukus a ne da kad odraste da to viče vide one šta sluša 😀

PS. Text ove pjesmice je jako istinit 😛

 

Sve se mijenja samo je promjena stalna